Pero FullHouse aka Skeptik
Pero FullHouse aka Skeptik

Pero FullHouse je jedan od najpoznatijih hrvatskih klupskih DJ-a i promotora elektronske plesne glazbe na ovim područjima koji je sudjelovao u pokretanju hrvatske techno/house scene početkom devedesetih.

Opčinjen i inspiriran Detroit zvukom, danas je Perin set evoluirao u egzotičnu kombinaciju housea, techna, minimala i naravno, uvijek prisutnog Detroit techna. Energičan nastup kao i eklektičan pristup spajanja različitih žanrova u jednu skladnu cjelinu, uvijek praćenu karakterističnim grooveom, te izbjegavanjem kiča i svega suvišnoga, izdiže Peru FullHousea iz gomile konfekcijskih DJ-a. U svojoj 15 godišnjoj karijeri s više od 1000 nastupa, svirao je skoro u svakom klubu na području bivše države, te je imao značajne izlete u poznatije europske klubove i festivale što ga čini jednim od najuspješnijih DJ-a s ovih prostora.

Povodom Perinog nastupa u sklopu povratničke BodyWork / HardWork večeri u klubu Gjuro 2, o kojoj viÅ¡e možete pročitati ovdje, priupitali smo ga par pitanja. Å to nam je otkrio, provjerite u nastavku…

UES: Kao jedan od stare garde DJ-a, respektiraju li mlađe generacije, što publike, što mladih DJ snaga, starije od sebe?

FullHouse: Kako ‘ko. Sve ovisi o toj osobi s druge strane koliko zna i poznaje rad nekog od starijih. Ovisi, dakako, ima li ta osoba i kakvih očekivanja od starijih kolega. Mi smo duboko podijeljeno druÅ¡tvo na svim razinama, pa tako i na kulturoloÅ¡koj. NaÅ¡a scena nije iznimka. I na urbanoj sceni postoje stereotipi. U većini slučajeva ako kao stariji i iskusniji daÅ¡ negativnu kritiku na nečiji rad, bit ćeÅ¡ automatski svrstan u hejtere. Naravno, ima i dobrih primjera, samo su u manjini.  Kad sam ja bio na početku meni su kritike starijih kolega djelovale motivirajuće, da viÅ¡e vježbam, da viÅ¡e sluÅ¡am muziku, kopam. Svako malo bi doÅ¡ao s nečim novim, poboljÅ¡anim, dok viÅ¡e nisu imali primjedbi.

[quote_center]Mi smo duboko podijeljeno društvo na svim razinama, pa tako i na kulturološkoj.[/quote_center]

Međutim, vremena su se promijenila i više nema klasičnih podjela na stare i nove. Postoje samo stare i nove ideje. Ako pogledamo tko je zadnjih 10 godina najprogresivniji u elektronskoj plesnoj glazbi, tko je na vrhu, opet ćete naći takozvanu staru gardu. Čini mi se da se većina mladih ne trudi dovoljno, nego samo kopira već postojeće stvari. Od mladih očekujem nešto drugačije, svježe, novo. Ne mora mi se svidjeti, ali i to je bolje od kopiranja Beatport lista omiljenih im DJ-a.

UES: Što vidiš kao problem domaćeg klabinga, a što je najveća prednost? Kako bi to usporedio s prije 10, odnosno 20 godina (općenito i u Dalmaciji)?

FullHouse: Najveći i kronični problem je nedostatak specijaliziranih klubova, pogotovo na jugu. Tako da većina klubova radi svašta. To je problem koji traje od samih početaka scene. Naravno, tu je i manjak publike koji je nastao eksplozijom turbo folka sredinom 2000-ih. Jednostavno smo izgubili nekoliko generacija.

Slušajući komercijalne radio postaje kao i gledajući televizijske instant emisije s opskurnim likovima koji slušaju takvu glazbu, od mladih se ništa drugo nije ni moglo očekivati. Imam slučaj iz lokalne osnovne škole gdje jedna učenica u razredu nije slušala folk kao svi , nego rock, pa su ju proglasili sotonjarom i maltretirali. Na žalost, to je postalo ovdje pravilo, a ne iznimka.

[quote_left]Neki su mediji pisali o nama kao o “Techno country” jer zemlja s 4,5 milijuna stanovnika da ima toliko partija je bilo nepojmljivo.[/quote_left]

Krajem 90-ih techno i house su u nas bili praktički sveprisutni. To je bio pokret mladih. U Hvatskoj je vikendom bilo 30-40 partija, od lokalnih DJ-a pa do onih najpoznatijih. Neki su mediji pisali o nama kao o “Techno country” jer zemlja s 4,5 milijuna stanovnika da ima toliko partija je bilo nepojmljivo. Kolone automobila su hrlile u Auroru. Valkana je bila jedan od najboljih festivala u regiji, puno prije nego su strani promotori otkrili Hrvatsku.

Osjećam da se nakon godina stagniranja ipak formira jedna nova, mlada scena. Međutim, danas su novci puno veći problem nego prije 10-20 godina. I to je jako limitirajući faktor. Ali ja kao nepopravljivi entuzijast vjerujem da će biti bolje!

UES: Koji su najjači projekti koje si radio, koliko su se održali i što su sve obuhvaćali?

FullHouse: Omega Ritam je projekt koji smo započeli moj prijatelj i suradnik Ivan Podrug i ja. Obuhvaćao je sve čime smo se bavili. Od organizacije partija, bukiranja, marketinga, pa do izdavanja časopisa Techno.hr i vođenja etikete. Počeli smo ’97. godine, da bi ja projekt skupa s etiketama ugasio 2005. godine.

[quote_right]Kao prva hrvatska techno etiketa izdali smo 6 vinilnih izdanja s nekima od tada najznačajnijih artista kao Å¡to su Bryan Zentz, Oxia, Inigo Kennedy…[/quote_right]

Kao prva hrvatska techno etiketa izdali smo 6 vinilnih izdanja s nekima od tada najznačajnijih artista kao Å¡to su Bryan Zentz, Oxia, Inigo Kennedy… Podetiketa Alfa Ritam je izdala 4 vinila. Kad se pojavila poplava mp3-ca odlučio sam ugasiti etiketu jer i danas mislim da je u digitalnoj distribuciji glazbe puno toga krivo.

Dosta dugo sam radio Technodrom seriju partija koja je ugostila po prvi put likove kao što su Laurent Garnier, Richie Hawtin, Carl Cox, Stacey Pullen, Luke Slater i mnoge druge. Međutim nakon nekog vremena osjetiš da treba okrenuti novu stranicu. Od tada stalno okrećem nove stranice, hehe.

UES: Å to misliÅ¡ da  je poÅ¡lo „po krivu“ sa Techno.hr-om? Je li bio „preusko“ specijaliziran, previsoka cijena ili Hrvatska jednostavno nije plodno tlo za tako neÅ¡to…? MisliÅ¡ li da bi danas takvo neÅ¡to bilo potrebno i da bi uspjeÅ¡nije proÅ¡lo na sceni?

FullHouse: Za početak moram reći da niti jedan glazbeni tiskani časopis u Hvatskoj nije opstao. Ni rock koji ima puno veću publiku. O tome zašto je to tako mogli bi u nedogled. Techno.hr je bio plod entuzijazma jer smo osjetili da fali nešto slično. Međutim, nismo bili u sustavu tiskovnog monopola, tako da nismo mogli doći do ozbiljnih sponzora. Isto tako, distribucija neovisnog časopisa je stalno zapinjala jer nas je monopolist zapostavljao jer nismo bili dio sistema. S druge strane nismo bili senzacionalistički, nego usmjereni na party scenu, intervjue, recenzije, najave, DJ i producentsku opremu. Izašlo je 4 broja od kojih su se prva 2 prodala u preko 3000 primjeraka što je skoro pokrilo troškove. Međutim, nakon slijedeća 2 naklada je pala, jer su se baš u to vrijeme počele pojavljivati specijalizirani web portali. Izgubili smo novce i ugasili časopis. Držim da cijena od 33,33 kn (po okretaju na gramofonu) nije bila prevelika obzirom na kvalitetu tiska kao i jedinstveni sadržaj na tržištu. Danas kad padaju naklade svim tiskovinama vjerujem da bi prošli još gore.

UES: Svirao si na Love Paradeu, Maydayu… ali i mnogim festivalima. Kako bi opisao to iskustvo i postoji li neka anegdota po kojoj pamtiÅ¡ te nastupe?

FullHouse: Iskreno, više volim klupske nastupe. Iako su nastupi na tim velikim festivalima bili izuzetna iskustva. Prije nije bilo toliko festivala i dobiti priliku nastupiti na nekima je bilo puno teže nego danas. Anegdota ima puno i većina ih nije za javnost. (smijeh) Ima jedna kad nas je jedan ušlagirani fotograf išao slikati te je nekako okrenuo blic prema sebi, točno ispred oka, tako da kad je blicnuo, ostao je totalno šokiran, pao je unazad skupa s aparatom te cijelu noć bio slijep na jedno oko. Ali nije išao na hitnu do jutra.

UES: Koja vrsta glazbe ti je trenutno “napeta” i zaÅ¡to? Izdvoji trenutno top 5 traka koje znaÅ¡ zavrtiti…

FullHouse: Odavno sam odustao od jednog žanra. Kao veliki gurman, uvijek glazbu uspoređujem s jelom. Ne mogu svaki dan jesti isto pa da se radi i o jastozima. Naravno, techno je bio i ostao moja osnova, moja kralješnica, s naglaskom na Detroit. U ovih 20 godina karijere napravio sam cijeli krug i opet sam došao na izvor. Bilo da se radilo o houseu, technu ili tech-houseu uvijek se provlače stringovi karakteristični za Detroit. Inače sve više ubacujem i disco skladbe u techno setove. Nekako mi je to leglo u zadnje vrijeme.

Y.O.U.D. – Culoe De Song
Before The Sunlight – Echonomist featuring Black Soda
My 101 in Zero Gravity – Fabrice Lig
Sideways Acid – Josh Butler
Sweet Revenge – Joe Mesmar

UES: Možeš li izdvojiti neke domaće ili strane izvođače koji su te se posebno dojmili i na koje bi svakako trebalo obratiti pažnju?

FullHouse: Od novijih domaćih producenata definitivno pažnju zaslužuje Tome R iz Trogira kao i ekipa iza Vakum etikete iz Pule. Vjerujem da ih ima joÅ¡, ali nisam uspio sve pohvatati. Od stranih ih ima previÅ¡e da bi sad nabrajao, ali ću izdvojiti Marka Henninga kao i zadnji album Fabricea Liga. Gary Beck izdaje jako gruvastičan techno, s onim prljavim gruvom koji jednostavno ne da mirovati. Naravno tu su i moji omiljeni Mr G., Vince Watson kao i Motor City Ensamble. Da ne nabrajam dalje…

UES: Misliš da je Ultra Europe festival u Splitu uvelike pomogao kako bi Split doveo na kartu svjetske party destinacije te kakvo je tvoje mišljenje o line up-ovima gdje se kombiniraju EDM i underground DJ-i

FullHouse: Definitivno da nije odmogao. Iako nisam ljubitelj EDM-a, ali ako se i jedna mlada osoba preobrati, to je dobro za nas. Budimo iskreni, tko bi još od 15, 16 godina počeo slušati neku dublju elektroniku. Zato ja takve događaje gledam kao odskočnu dasku prema ozbiljnijoj glazbi, tj. da sa main stagea za par godina dođu na underground stage. Splitska scena je stagnirala skoro 6-7 godina, i trenutno se vidi napredak zadnje dvije godine što je koincidiralo s Ultra festivalom. Što se tiče nastupa na Ultra festivalu, tu su uvijek prepirke publike, DJ-a, producenata itd. Međutim, ne budimo licemjeri. Ultra je platforma gdje i underground DJ-e može čuti širi krug ljudi, a to nikome nije mrsko. Osobno ne poznajem ni jednog underground DJ-a koji je ili bi odbio nastup na Ultri.

[quote_center]Ultra je platforma gdje i underground DJ-e može čuti širi krug ljudi, a to nikome nije mrsko. Osobno ne poznajem ni jednog underground DJ-a koji je ili bi odbio nastup na Ultri.[/quote_center]

UES: Spremaš li nam i ovo ljeto Bačvice Beach i Moondance festivale? Postoji li već neko zvučno ime koje nas očekuje?

FullHouse: Moondance je opstao i opravdao očekivanja. Jedan je od rijetkih HR festivala koji je opstao, a koji je orijentiran domaćoj publici. Nakon prva dva izdanja mogu zadovoljno izjaviti da je većini posjetitelja Moondance prva opcija za ljetni festival. Iako budžetski kudikamo skromniji, pažljivo odabrani line up u sprezi s odličnom produkcijom kao i briljantnim razglasom osigurali su Moondanceu vjernu publiku i svijetlu budućnost. Moto Moondancea nisu mega zvijezde nego mega muzika. Mi ne žurimo toliko kao strani festivali tako da ćemo datume kao prva imena objaviti u veljači. Moram istaknuti nesebičnu podršku lokalnih vlasti kao i ugostitelja, te da nije bilo nikakvih incidenata iako se festival odvija u centru grada pod zaštitom UNESCO-a. Grad Trogir je dobio nemjerljivu promidžbu i slijedom toga je dobivena dugogodišnja dozvola.

Å to se Bačvica tiče, bit ću iskren. Podbacile su moja očekivanja te sam izgubio dosta novaca. Iako je fantastična lokacija, nisam siguran zbog čega. Da li je to Å¡to se pojavila kopija u vidu Split Beach Festivala, koji je dobio dozvolu tjedan poslije, Å¡to je suludo i Å¡to je jedino u Splitu moguće zbog čega je dosta ljudi bilo zbunjeno, ili nečega drugog. Ili kombinacija raznih faktora gdje je i besparica odigrala presudnu ulogu. Uglavnom nije dobro financijski zavrÅ¡ilo ni za mene ni za njih. To je inače produkcijski najzahtjevniji projekt u Hrvatskoj. Imate oko 800 metara zagraditi s kopnene strane te 500 metara s morske. Preko 150 redara, spasioca, ronioca, policijski brod, 3 agregata… da ne nabrajam dalje. Iako je ples u plićaku fantastičan i jedinstven osjećaj, sve navedeno čini Bačvice jednim od najrizičnijih i najneispativijih projekata.  Upravo razmiÅ¡ljam Å¡to dalje.

UES: Večeras, 10. siječnja, nakon nekog perioda opet nastupaÅ¡ u Zagrebu… Å to pripremaÅ¡ i Å¡to poručujeÅ¡ zagrebačkim partijanerima?

FullHouse: Da, nakon duže pauze ponovno sam u Zagrebu i jako sam uzbuđen u vezi toga jer sam u Zagrebu imao neke od najboljih nastupa. Puno mi se ljudi najavilo da dolazi tako da ću vidjeti neke stare drugove. Iznimno mi je drago što nastupam na kultnom BodyWork / HardWork projektu koji je u Zagreb kroz OTV klub doveo značajna DJ imena. Samim tim sam dodatno motiviran te ovom prilikom pozivam old skool partijanere da odgode kokice i TV ovu subotu i dođu u Gjuro 2 te naravno nove partijanere da ocjene vrijedi li išta ova glava iz Solina. (smijeh)