Ivika

Iduća subota, 7. travnja u znaku je beogradskog techno labela HAF (label that feeds your Head And moves your Feet) kojeg će u novootkrivenim prostorima kluba Željezničar predstaviti Ivika sa svojim hibridnim setom, te Infimensions s vizualima. 

Rane 1995. Ivika (aka. Dubminimalist/Brand New Friend) je izveo svoj prvi live act, a potom proizvodi prvi zapis elektroničke glazbe na bivÅ¡em ex-Yu području (“Acid Burns”, Akropola – Technokratia). Od tada do danas Ivika je Technonaut…

UES: Od ’95. do danas – kako si se razvijao u smislu stilova?

Ivika: Od nultog dana saživota s maÅ¡inama i frekvencijama techno je u osnovi mog izraza. Kroz faze i u zavisnosti od okolnosti bilo je trenutaka kada sam idejama pristupao s različitim tehničkim i iskustvenim metodama i iz svega je uvek proizilazio zaključak da je baza nepromenljiva – techno by itself.

UES: Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Ivika: Petra (4.5) + Lena (3) + muzika + label = samo vreme. 

UES: Preferiraš li više svirku u klubu ili zamračenom podrumu?

Ivika: Zamračeni podrumi su skoro pa stvar prošlosti, a i zvuči retro. Elektronska umetnost, pa i muzika, neraskidivo je vezana za prostor (arhitekturu). Izgled, energija prostora, dobrim delom određuju sam event; zatim osećanje, ponašanje, delovanje, sve to daje boju zvuku. Na kraju krajeva prostor je sastavni deo konačnog utiska koji svi ponesemo.

Preferiram klubove i alternativne prostore u kombinaciji s dobrim, kreativnim ljudima. Postoje određena mesta na koja se uvek rado vraćam, gde volim da se čujem i gde se bezuslovno deli energija s ljudima koji ih čine. Trudim se da svaki moj nastup ima to obeležje bezuslovnog…

UES: Å to predstavlja HAF?

Ivika: HAF je otvorena forma za spajanje kreativnih ljudi audio/vizuelnog izraza. Krenuo je kao striktno muzički projekat, zatvorenog tipa, ali nakon prvog vinilnog izdanja i priključivanjem novih ljudi i njihovih ideja, HAF je ušao u fazu u kojoj sa svakom idejom poprima novi oblik. Ja sam srećan zbog te transformacije koja je u priču unela i nastavlja da unosi dobar stvaralački duh.

UES: Organizirate li i evente ili se samo bavite muzikom?

Ivika: Muzika, video izraz, instalacije, izdavaštvo, sve je to deo HAF programa.

U lagumu Petrovaradinske tvrđave u Novom Sadu imamo udela u večeri pod nazivom RE:SET (klub Tunnel) gde se s prijateljima resetujemo na redovitoj bazi uz audio/vizuelne akrobacije. Kada se stvore uslovi i potreba, rado ugostimo zanimljive projekte te u tom smislu smo radili legendarnog Lady B, Eduado De La Calle; Volster i Insolate su takođe rado viđeni gosti…

UES: Koje klubove u Beogradu preferiraš?

Ivika: Posećivanje eventova s moje strane je na nivou statističke greške, empirijsko iskustvo minimalno. Ali sam informisan i s vremena na vreme nastupim na nekom od događaja. Vidim trud i rad ljudi na sceni, s nekima sam dobar prijatelj pa su tu i informacije iz prve ruke… Svi u regionu su upoznati s klubovima Drugstore, 20/44, preko i uz pomoć kojih mladi, a i nešto stariji u ovom vremenskom trenutku nastavljaju tradiciju kultne Industrije koja je omogućila nekim generacijama višedecenijski pogled unapred, a koji još treba dosegnuti.

UES: U Željezničar s tobom dolazi i Infimensions.. što možemo očekivati i kako surađujete zajedno?

Ivika: Imamo brifinge na redovnoj bazi gde se razvijaju teme u svim mogućim i nemogućim pravcima. Splet okolnosti je doveo do naše komunikacije, kroz splet okolnosti se ispoljava i naš rad. Premijera se desila u Budimpešti i interakcija se pokazala kao dobra. Od tada se rađaju ideje, a jedna od njih je i ova saradnja s udrugom Baltazar.

Lično ne učestvujem u vizuelnim rešenjima za same evente, ali kako se s te strane nalazi umetnik već dokazanih kvaliteta i sam jedva čekam da vidim kako će sve to izgledati.

UES: Imamo dojam da je Beograd puno osvješteniji što se tiče techna (ne govorimo o mainstreamu).. naravno da je Beograd veći grad, ali tijekom godina se pokazalo da će pravi techno eventi nerijetko završiti u minusu u Zagrebu.. borite li se i vi s istom situacijom?

Ivika: Jedna od zaostavština pomenute Industrije je upravo ta osvješćenost. Meni je drago zbog toga. Vreme će nam pokazati u kom pravcu ide naša priča…

U gradu deluje priličan broj organizacija koje koriste legitiman put da kroz (skupe) evente dođu do što većeg broja ljudi. Kao i u svemu, priča nekada ima uspeha nekada ne. Mnogo faktora je potrebno usaglasiti. To je rizik koji promoterski posao nosi sa sobom. Meni lično takav rizik ne prija i držim sebe van tih događanja i razmišljanja.

UES: Iako ste nižeg standarda uočavamo da bez problema dovodite velika imena (npr. Drugstore – Boston 168, Recondite, DVS1…). Koji je recept za uspjeh?

Ivika: Laurent Garnier (Electroshoc) je izneo deo recepta – ”Klub koji ne riskira i ne profitira”. Ako tome dodamo entuzijazam ljudi sa scene i njihovu spremnost na postojeći rizik dobijemo jedan od načina.

Konkurencija je velika i sama po sebi dovodi do toga da se na većini eventova kvalitetno i dobro radi. Beograd je uvek imao ljude koji su spremni na takve poteze.

UES: Hvala ti na odgovorima, a na svima vama je da dođete u subotu, 7. travnja 2018. godine u Željezničar i iskušate HAF-ov recept! 

-MA-Â