Njegovo ime možda nije toliko zvučno, no Nick Höppner itekako je prisutan na elektronskoj sceni, bilo kao DJ i producent, s novim albumom na pomolu, ili kao urednik Groove magazina, no vjerojatno najviše kao rezident Berghaina, ali i menadžer Ostgut Tona, klupske etikete.

Iako ga nikad nismo slušali u Zagrebu (ako se ne varamo, op.ur), Höppnera smo imali prilike poslušati u Barbarella’s-u prije nekoliko godina, kada je na završnoj večeri Stop Making Sense festivala u Tisnom, ugrijao dobro raspoložene partijanere, prije seta njegove berlinske kolegice – DJ Steffi. Kao i ona, svoj album koji i trebao ugledati svjetlo dana ovih dana, Folk, izdaje za Ostgut Ton. Ako ga niste ulovili prošli put, i ove godine dolazi u Tisno, a mi smo malo odlučili izvući informaciju ili dve o njemu i svemu…

UES: Na sceni ste već neko vrijeme. Kako bi opisali svoje početke i odakle dolaze vaši utjecaji?

Nick: Moji glazbeni utjecaji dolaze iz doba kada sam bio tinejdžer, kada sam kao mlada osoba počeo otkrivati glazbu. Prošao sam kroz mnoštvo faza i definitivno kroz puno glazbenih žanrova. Prva glazba u kojoj sam zaista uživao i koja je bila važna za mene je američki punk-rock i indie glazba, hip-hop iz kojeg je prijelaz bio na drum ‘n’ bass te sam nakon toga otkrio Detroit i house glazbu. No što se plesne glazbe tiče, veliku su ulogu odigrali sami izlasci i ples.

UES: Glazbena produkcija je uvelike evoluirala tokom godina. Na koji način je promjena procesa utjecala na vašu glazbu?

Nick: Produciram glazbu profesionalno unatrag zadnjih 10 godina, tako da su moji počeci već obilježeni tim startom u evoluciji tehnologije. Sredinom devedesetih sam se igrao s produkcijom sa svojim rođakom, s kojim sam kupio jeftini sintisajzer koji smo koristili uz rane verzije Cubasea , no to je više bilo iz zabave… Ali kada sam se ozbiljnije počeo baviti glazbom, tehnologija je već bila jako napredna; Ableton i Logic su već bili jako napredni u kombinaciji sa moćnim osobnim računalima. No, ono što se za mene u međuvremenu promijenilo je to da sam počeo opremati svoj studio, da sam počeo kupovati potrebnu opremu te počeo djeliti studio s Barkerom & Baumeckerom, a oni posjeduju mnogo analogne opreme i hardwarea. Upravo bih hardware naveo kao najvažniji korak u svojoj produkciji, koji je postao fokusom zadnjih 5-6 godina, otkad sam prestao dijeliti studio sa Steffi i kada su dosli Barker & Baumecker sa dosta svoje analogne opreme.

UES: Biste li onda opisali hardware kao intuitivniji nego digitalni produkcijski proces?

Nick: Pa i bih. Može se reći da iako ta cijela intuicijska strana nije toliko važna za moj proces, da svaka traka počinje sa svirkom – napravim ritam, čisti kick ili nešto te počinjem svirku sa sintićima. Ali čim se ideja pojavi te se razjasni u glavi, tada svirka stane i počnem graditi traku, misliti o njoj i logičnom kontinuitetu. Postane kao zagonetka koju treba odgonetnuti.

foto: mk

UES: Proizlazi li onda ta inspiracija samo iz svirki ili…?

Nick: Zaista ovisi. Dosta puta je to samo osjećaj koji me prati kroz dan – kada sam sretan, to se osjeti u mojoj glazbi, kao i kad dođem loše raspoložen u studio.. Recimo zadnja traka s albuma, „No Stealing“ je inspirirana nečime što je moj prijatelj (DJ i producent) Olin iz Chicaga rekao – kako nema krađe u dance glazbi. Time se referirao na semplove, nesporazume oko copyright prava, te kako se semplovi u dance glazbi prenose s generacije na generaciju. To me navelo na razmišljanje i s tim sam mislima kasnije otišao u studio i snimio sebe kako govorim „no stealing“, što je bila početna točka te trake. Tako da je ponekad inspiracija i njen nastanak potpuno jasan iako ideja uopće nije glazbena, a ponekad je to dosta nesvjesno.. Mislim da svako ljudsko biće prima utjecaje cijelo vrijeme, samo što ih ponekad možemo definirati, a ponekad ne.

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/tracks/194526750″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”450″ iframe=”true” /]

UES: Odakle bi onda rekli da je došla ideja za novi album? Je li postojao neki specifični razlog?

Nick: Oduvijek sam htio napraviti album, ali nikad nije bilo pogodne točke u vremenu. Bio sam prezauzet vođenjem Ostgut Tona, što je bio glavni razlog što nisam imao dovoljno vremena za studio, no nakon što sam završio skicu za album, također sam shvatio da treba proći još vremena prije nego što bude dovoljno dobar , da trebam steći još iskustva prije nego što budem konačno zadovoljan s njim.

UES: A što je sa imenom albuma – „Folk“? Koja se priča krije iza toga?

Nick: Da, nadovezuje se na ovo što sam već rekao o „No Stealing“ traci. Natjerala me da razmislim o glazbi i o onome što mi je važno kao izvođaču u njoj, a to je osjećaj zajedništva i dijeljenja. O tome je zapravo „Folk“ – ne o elitističkoj glazbi, već o demokratskoj glazbi. Može ju bilo tko napraviti, treba biti dijeljena i doživljena od strane svih. Naravno, ne radim folk glazbu u žanrovskom smislu ali techno i house smatram narodnom glazbom, u smislu da pripada svima.

UES: Kakvi su vam planovi za budućnost, specifičnije nakon izlaska albuma? Planirate li uzeti pauzu, raditi turneje, možda čak neka nova izdanja?

Nick: Vratit ću se ubrzo u studio jer imam nekog nezavršenog posla. Također želim poraditi na još jednom EP-u, za kojeg se nadam da će izaći do kraja ove godine. Napraviti ću turneju povodom izlaska albuma u trećem, četvrtom i petom mjesecu, na što bih volio da se nadoveže što više gaža ove godine te planiram otići na ljetni odmor sa obitelji na par tjedana.

[quote_center]Vratit ću se ubrzo u studio jer imam nekog nezavršenog posla[/quote_center]

UES: Postoji li šansa da stanete u Hrvatskoj u tom rasporedu?

Nick: Nadam se! Nadam se da ću svirati na par festivala. Ništa još nije potvrđeno ali to bi me zaista obradovalo.

UES: Pitanje koje ne možemo izbjeći – poznati ste po svojoj afilijaciji s Berghainom. Kako je klub utjecao na vašu glazbu?

Nick: Jako. To mi je glavni utjecaj. To nije samo klub, to su mi i kolege i rezidenti. Uvijek čujem kako sviraju i uvijek me inspiriraju svojim pristupom. Kada slušam njih stilski, često mislim i o svojem stilu te kako naći svoje mjesto unutar kluba. Svi su odlični te vas samim time tjeraju da se i više trudite te da postanete boljim glazbenikom. To je velik klub sa puno energije pa tako i treba sa sobom dovesti još više energije, i činiti da neke dublje stvari profunkcioniraju za velik broj ljudi, što često nije lagan zadatak..

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/playlists/86838638″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”450″ iframe=”true” /]

-razgovarao: Tvrtko Bolčić