Kao i cijelo ljeto na zalasku, najviÅ¡e se pogledavalo u nebo i dhmz Pula, kako bi se u Areni uživalo u otvorenju Outlooka bez kiÅ¡e, no osim kratkog osvježenja, kiÅ¡a nije omela nastupe Submotion Orchestra, Fatime i The Eglo banda, Andrewa Ashonga te najisÄekivanije te veÄeri – Ms Lauryn Hill.
Submotion Orchestra nismo ni Äuli, no sluÅ¡ali smo ga prije u Tisnom, i znamo da su vjerodostojno otvorili Outlook, u tada, vjerujemo, joÅ¡ uvijek nenapunjenoj Areni, jer je veÄina ljudi od na kraju nepopunjene Arene, no svakako dovoljno prostrane za neometani boravak veÄeri, uÅ¡la iskljuÄivo u Arenu na koncert headlinerice Hill.
I Submotion Orchestra, i Fatima i Andrew Ashong su izvoÄaÄi koji su nastupili u Tisnom, pa za one koji znaju ambijent Garden festivala i ostalih na lokaciji kraj Murtera, mogu doživjeti i ugoÄaj veÄeri do, ali i tijekom nastupa Lauryn Hill.
Pomalo melankoliÄno, lagano, i za neke možda i dosadno, no svakako odliÄni nastupi Fatime i Eglo banda, s kojim je predstavila neke od stvari svog novog, upravo izaÅ¡log albuma, te Andrew Ashonga, proslavljenog od strane Gillesa Petersona, s trakom ‘Flowers’, koju je izveo i u Areni u neÅ¡to drugaÄijem aranžmanu, rekli bi Äak prekratkom i prelaganom, al nije bilo Thea Parrisha da ga malo digne, pa mu je i oproÅ¡teno.
Svakako nam se Äinilo pretiho do nastupa Lauryn Hill, a onda su i, ako se ne varamo, digli za par ‘zuba’ pred njen nastup, koji su osim spomenutih zagrijavali i DJ-i Kutmah, Jonny Dub i Gilla (takoÄer ekipa koja posjeÄuje i svira na festivalima u Tisnom (Soundwave)), a potonjeg imamo i u naÅ¡oj sekciji Summer Chart Top 10. Gilla koji je kao pravi Britanac spreman na kiÅ¡u, pri tom kratkom pljusku pustio odliÄnu verziju ‘I can’t stand the rain…’.
Uz preskupu pivu od 30kn, i priliÄnu gužvu na Å¡ankovima, ali opet sve u granicama oÄekivanog, i uz minimum kiÅ¡e, doÄekali smo i Lauryn Hill, koja je uletila s Everything is Everything, a potom nastavila s Killing Me Softly, i stvarima s The Miseducation.., potom akustiÄnim interrmezzom i pjesmom Turn your lights down low…, te za kraj Ready or not i Doo Wop, i nastavila cijeloveÄernju notu s Bobom Marleyem, kojeg su osim Lauryn zasvirali i Ashong i Fatima u svojim nastupima. TakoÄer, Lauryna verzija poznatog hita Nancy Sinatre ‘Bang, bang…’, mogla se Äuti za kraj.
Oldskuleri Äe reÄi da su oÄekivali isto takvu oldskul Lauryn Hill, vjerojatno nadajuÄi se da Äe odnekud izaÄi i Wycleaf Jean i s njom odrepati neku ‘dobru, staru’ Fugeesovu, no, ostali su razoÄarani, ili možda samo malo nezadovoljniji. Možda i s pravom, jer cjelokupni dojam veÄeri podsjetio je na veÄ nekoliko puta ovdje spomenuto Tisno, pa bi upravo ovakav line up veÄeri bio idealan i za jedan Soundwave festival, koji se stilski i može povezati s Outlookom.
Ipak, ambijent Arene i zapravo odliÄna, nabrijana Lauryn Hill, u jednom povezanom sinkroniziranom koncertu od skoro 2 sata, i dobro raspoloženom publikom, smatramo dostojnim otvorenja joÅ¡ jednog festivala na Punti Christo.
-MK-
foto: Jack Pasco; Dan Medhurst