Kultni klub u Berlinu – Berghain, je dobio pravno rjeÅ¡enje koje definira njegovu aktivnost kao ‘visoku kulturu’.
Äasopis Der Spiegel prenosi da je Äuveni Berghain dobio “kulturnu” bitku – s njemaÄkim poreznim sustavom. Naime, o Äemu je rijeÄ: njemaÄke su vlasti 2005. godine donijele odluku da se techno partyji izjednaÄavaju s koncertnim kulturnim dogaÄanjima (tj. da se ne radi iskljuÄivo o zabavnom programu), te na osnovu toga plaÄaju porez od svega 7%. Äetiri godine kasnije, ta je odluka povuÄena, pa se berlinski klubovi oporezuju sa stopom od Äak 19%! Vlasnici Berghaina su odluÄili da ne žele prihvatiti ovu nepravednu situaciju i nakon dulje pravne bitke, napokon su iscijedili presudu u svoj korist.
Za vrijeme samog procesa, predstavnici ministarstva financija su inzistirali da techno program ne može biti usporediv s koncertom jer publika uglavnom nije okrenuta prema izvoÄaÄu, te da “nema pozornice, a izvedba samih djela nema jasno odreÄen poÄetak i kraj nakon kojeg bi publika mogla pljeskati“. Na ovaj je dirljivo besmisleni argument slijedio protuodgovor da je u tom sluÄaju uloga DJ-a usporediva s ulogom dirigenta, a ne orkestra. Na primjedbu državnih financijskih lisaca da se posjetitelji u klub dolaze opijati alkoholom, drogama i hipnotiÄkom glazbom, vlasnici Berghaina su odgovorili da nastup Planetary Assault System može na Äovjeka imati jednako intoksicirajuÄi uÄinak kao i Mahlerov koncert. Na kraju im je upravo to i proÅ¡lo pred sudom!
Osim toga, u zadnje je vrijeme program u Berghainu proÅ¡iren na raznovrsna kulturna dogaÄanja, koja osim nemilosrdnog ÄekiÄanja industrijskog techna ukljuÄuju i izvedbe klasiÄne glazbe, baletne predstave, performanse i druga zbivanja od kulturnog znaÄaja. Presuda dodijeljena u korist kluba ima joÅ¡ i dodatnu težinu zbog toga Å¡to je donesena upravo na dan kad je Fabric zatvorio svoja vrata zbog pritiska londonskih gradskih vlasti i represivnog policijskog sustava. Samim time, to je znak da bitka joÅ¡ nije izgubljena, te da licemjerna politika gentrifikacije koju provode pohlepni neoliberalni predatori nije nužno dosegla toÄku bez povratka.