Prije nego Å¡to ispalim joÅ¡ jedan plotun zavisno-složenih rečenica, uputit ću sam sebi jedan imaginarni disclaimer, čisto radi potencijalnog patetičnog tona koji bi mogao obojati ovo Å¡tivo. Naime, nostalgične priče o tome kako je neÅ¡to bilo ljepÅ¡e i bolje u vrijeme kad je onaj tko to pripovijeda bio mlad, često su mi znale izazvati žgaravicu i tjeskobu, no ovaj put se bojim da bi i ja mogao zabrazditi u nečemu sličnom pa bolje da to uzmu u obzir oni koji će imati volje nastaviti čitati…

Negdje 1983. Davorin Bogović pjevao je o tome kako je sve lako kad si mlad… I zaista, taj bezvremenski tekst vrijedio je, vrijedi i vrijedit će kao nekakav manifest generacijama mladih ljudi koji počinju udisati život punim plućima. Bogović je Houru i ekipu ubrzo otkantao, a taj tekst,  koliko god genijalan bio, za mene danas u jednom segmentu ipak viÅ¡e ne vrijedi… A kako se to uklapa u koncept ”kad sam bio mlad”, ostavit ću otvorenim do predzadnjeg pasusa…

Jes, stari su rejveri nekoć na partijima uistinu vrlo angažirano plesali, uz bogatstvo inovativnih pokreta, raznih izvedenica iz break-dancea i brzog rada nogu, kopiranog iz dance spotova 90-ih. Posebnu su ulogu pak u tom folkloru imale i plesačice/animatorice. Možda se čini kao bedastoća, ali odgovorno tvrdim iz prve ruke da su te djevojke uvelike utjecale jednu generaciju rejvera, u nekim slučajevima čak i viÅ¡e od samih DJ-a. Ako i jest pomalo seksistička, ta perspektiva nabrijanog tinejdžera je posve logična. Naime, svrha prvih izlazaka takvih nabrijanovića uglavnom su cure. I to bez neke taktike upoznavanja ili upucavanja – bitno da bude zgodnih cura pa ćemo već neÅ¡to improvizirati… No to je uglavnom teÅ¡ko prolazilo,  jer ako nemate bogate starce, sa 16 godina ne pali ni klasični ulet s plaćanjem cuge. Ako pak previÅ¡e buljite, možete ispasti gnjavator ili dobiti udarac Å¡akom od nekog ljubomornog dečka. Ali rejv?! Tamo ima plesačica koje super pleÅ¡u i tamo su samo zato da ih gledaÅ¡ i uživaÅ¡, a da pritom nisu striptizete – jer to je ipak bilo malo prehard… OK, curama možda ova fascinacija plesačicama i ne znači previÅ¡e, ali na kraju bi i njima bilo zabavno,  jer su dečki komunicirali plesom, plesačice dizale atmosferu i stvarala se neka pozitvna interakcija. Sjećam se scena u kojima su ti mladi momci (pa i ja među njima) plesom pokuÅ¡avali privući pažnju (zavesti) plesačice, ne razmiÅ¡ljajući o tome da se one privatno vjerojatno druže s posve drukčijim profilom likova… Danas se pak plesačice u klubu percipiraju kao trash i ova je teorija prilično smijeÅ¡na, ali u vremenima kad se većina ljudi po prvi put susretala sa house ili techno glazbom, kad ime DJ-a većini nije značilo niÅ¡ta, te su djevojke znale biti od presudnog značaja za densflor, odnosno zaplet i rasplet događaja tijekom noći!

Evolucija elektroničke subkulture svakako je donijela puno upgradea, ali, po meni, napravila i jedan downgrade u plesu pa je danas prava rijetkost sresti na podiju nekog istinskog plesača ili plesačicu kako kroz plesne pokrete uživa u glazbi. DanaÅ¡nji je ples prilično statičan i viÅ¡e bih ga opisao kao neko motanje, gibanje, cupkanje ili eventualno njihanje… Pa bih sad napokon doskočio Prljavcima i rekao kako je bilo puno teže plesati kad sam bio mlad. Istina, tijelo je imalo viÅ¡e energije, ali ples je crpio svaki atom snage, često do tjeselne iznemoglosti, upale miÅ¡ića, žuljeva, temperature, a trebalo se kreativnošću i nametnuti na podiju. Ova statika (u koju se danas i sam dobro uklapam) čovjeka poÅ¡teno niti ne izmori pa onda jadni ljudi ujutro moraju na aftere, ali to je valjda taj moderan đir – Brave New Rave

U svakom slučaju, joÅ¡ uvijek uživam kad na partiju vidim nekog tko dobro pleÅ¡e i preporučam vam da takvoj curi ili dečku priđete na sekundu i date mu pet, otprilike kao ono kad vidite dimnjačara – uhvatite se za gumb! Meni je par puta donijelo sreću, časna riječ! Uostalom, nisu Massimo i Jura Stublić bezveze fantazirali o tome da cijeli grad pleÅ¡e kao da je lud, lud, lud… I ja sam lud!