U prvoj, fantastiÄno popraÄenoj epizodi mojih ”Å torija” pisao sam o tome kako su mi narodnjaci super, a danas nastavljim s tim kako su mi DJ-i u bananiâ¦
Krilatica – ‘Fuck me, I’m famous’, tvorevina je galaktiÄkog Davida Guette, koji je odveo elektroniÄku glazbu tamo gdje nam se nikako ne sviÄa, u samu srž mainstreama i time postao trn u oku rejverima diljem svijeta. JoÅ¡ kad je neki njegov nastup u medijima popraÄen frazama ”partijaneri Äe doÄi na svoje” i sl., osjeÄaj neugode pomalo izaziva i probavne smetnje. No, svaka Äast monsieuru Guetti, jer je, u nastojanju da pod svaku cijenu postane zvijezda, pronaÅ¡ao svoju formu uspjeha. Taj, pomalo neugledni ÄovjeÄuljak, zapravo spada u pionire DJ-inga u Francuskoj, no u trenutku kad su se neki njegovi sunarodnjaci poput Garniera, Scan X-a ili Boba Sinclaira afirmirali, siroti je David ostao lokalni pariÅ¡ki DJ, a.k.a NiÅ¡koristi pa je valjda odluÄio promijeniti taktiku.
[quote_left]…siroti je David ostao lokalni pariÅ¡ki DJ, a.k.a NiÅ¡koristi pa je valjda odluÄio promijeniti taktiku.[/quote_left]Beskompromisno ulaganje u marketing kroz prokuÅ¡anu repersku formulu bljeÅ¡tavila, glamura, hedonizma, skupih automobila i oskudno odjevenih djevojaka, stvorilo je pop DJ-a, koji nam plasira najjeftiniji derivat elektroniÄke glazbe – nabrijane pjesmuljke plagiranih semplova i iritantnih vokala. Guetta i njegova supruga odjednom postaju A1 selebritiji, ”red carpet hot property” diljem svijeta. Strmoviti uspjeh braÄnog para primijetili su ubrzo i neki stari lisci s karijerama u zalazu poput Armanda Van Heldena ili veÄ spomenutog zemljaka Sinclaira, ali i neka nova mlaÄarija (Å vedska Mafija, Avicii, bivÅ¡i deÄko od Paris Hilton, itd.). Tresla se brda, rodio se EDM.
No, Äitava ta nebuloza ne bi bila vrijedna spomena da nije jedne nuspojave koja je polupala lonÄiÄe i u onom tzv. nekomercijalnom dijelu elektroniÄke scene. Naime, kad je postalo jasno da i DJ može biti pop zvijezda, u biznis se ukljuÄila i menadžerska svita, koja je, po uzoru na omražene nogometne menadžere, krenula gaziti sve po spisku, pomijeÅ¡ala EDM s technom, komercijalno s undergroundom, rejversko sa Å¡minkerskim, izazvala brutalnu konkurenciju meÄu festivalskim klanovima i nametnula sumanuto visoke tarife za puko puÅ¡tanje glazbe i foliranciju. Odjednom tako nastupi pojedinih ”novokomponovanih” zvijezdica stoje kao godiÅ¡nji ili viÅ¡egodiÅ¡nji dohodci prosjeÄnog radnika u Hrvatskoj. ”Sky is the limit”, rekli bi.
[quote_right]…u biznis se ukljuÄila i menadžerska svita, koja je, po uzoru na omražene nogometne menadžere, krenula gaziti sve po spisku…[/quote_right]No, zaista, gdje je granica? Vrijede li dva ili tri sata puÅ¡tanja glazbe 10, 15 ili 25 tisuÄa eura? ZvuÄi kao opaka zajebancija, ali ne tako davno u hrvatskim su klubovima miksali razni Troxleri, Magde, Dixoni i Villalobosi â danas nezamislivo! Ok, neki Äe reÄi da nam takva imena ni ne trebaju na klupskoj sceni i to je djelomiÄno toÄno, no koliko je teÅ¡ko sad naknadno graditi scenu na domaÄim snagama i poluanonimnim gostima, znaju svi koji tu traže svoje mjesto pod suncemâ¦
SreÄom, nisu svi tako zaslijepljeni kapitalistiÄkom metodologijom pa neki ipak formiraju cijene po pojedinim dijelovima svijeta, veliÄini kluba i vremenskom periodu u godini. Ako niÅ¡ta drugo, onda se možemo nadati da Äe godine koje su pred nama iznjedriti neke nove domaÄe DJ zvijezde, kad su veÄ 90-e u tome zakazale, a u reviji najaktualnijih imena elektroniÄke glazbe moÄi Äemo uživati iskljuÄivo u nekom ”nezaboravnom iskustvu glazbenog festivala na prekrasnom Jadranu”.