„Ljudi zaborave da sve kreće od one početne energije, od početne zamisli, a ona sama dolazi iz naših života kakvi god oni bili.“ – rekao nam je osnivač jedne od upečatljivijih organizacija techno partyja koja je nedavno prekinula suradnju. O kome se točno radi čitajte u nastavku.

Da im je glazba glavni pokretač, sredstvo i cilj već smo se uvjerili, ali ako ste mislili da je to sve što mogu ponuditi, prevarili ste se. Kada su u lipnju 2014. godine najavili svoj posljednji party u DHC3, ljudi su bili vidno razočarani. Kraj nitko nije očekivao, jer su se tu u zadnje tri godine održavali odlični partyji sa vrhunskim imenima domaće i svjetske techno scene. Jedna vrata su se zatvorila, ali su vrata DHC-a ipak ostala otvorena za druge organizacije kao što su Oddvod i Ekstrakt, pa smo u njima našli utjehu i na trenutak smo pomislili da je stvarno kraj.. ali kako to obično biva, ljudi sa vizijom koje slobodno mogu nazvati umjetnicima nikada ne staju i uvijek teže novome.

Do sada ste već mogli zaključiti da se radi o Machine Whisper organizaciji koja se raspala. U ovome intervjuu osnivač MW-a – Tomislav otkriti će nam pravu istinu o MW organizaciji, zašto je došlo do prekretnice u njihovom radu i što nam donosi nova priča.

UES: Kada pričamo o partyjima u DHC-u koja je bila vaša vizija i jeste li zadovoljni postignutim?

Tomislav: Prvenstveno sam potaknut kompletnim zastojem mračnog zvuka underground techna, te manjkom novih prostora. Razdoblje života kada tražiÅ¡ sebe i svoj put, potreba za kolektivnim radom, druženjem/ljubavi, mijenjanjem samog sebe te općenitog stanja grada povelo me ka kreiranju MW organizacije – kao Å¡to i u samom imenu stoji ‘Å¡apat maÅ¡inama’. Od ranih dana djetinjstva odrastao sam s ljudima koji imaju uho za dobru glazbu. Prijateljstvo i bratstvo vezano uz određene ljude mi je joÅ¡ viÅ¡e dalo snagu da otvorim nova vrata u životu. Protekle 3 godine bile su ekstremno sakupljanje znanja i učenje u svim pogledima. Oformio se novi klub, postigao se vibe koji se izgubio par godina ranije, prije nego Å¡to je MW počeo s radom. Naglasak na gostovanja koja se nikada nisu desila u Hrvatskoj pokazatelj su koliko se htjelo napraviti neÅ¡to novo i svježe. Presretan sam postignutim, jer je MW za mene bio uranjanje u život.

UES: Zbog čega je MW prekinuo sa radom?

Tomislav: Kao i u svakom ljudskom odnosu dolazi do razmirica i drugačijih pogleda kako stići do napretka. Poštovanje i prihvaćanje jedni su od najbitnijih osobina svakog ljudskog bića – kod nekih je to zakazalo…

UES:  Unatoč negativnim financijskim rezultatima na kraju gotovo svakog partyja i dalje ste ustrajali (3 godine) na organizaciji novih, zašto?

Tomislav:  Vjerovanje je najbitnija stvar koja me gurala cijelo ovo vrijeme. Svijet ne funkcionira bez novaca i to je činjenica. Većina stvari koje želiš napraviti treba se od nekud financirati, pogotovo u techno svijetu koji je postao žrvanj novaca i biznisa. Iza svakog realiziranog plana stoji financijer, pa je tako MW krenuo novčanim poticajem djevojke po imenu Kristina/Sinka i moje obitelji – ljudi koji su trpjeli dobro i loše, većinu vremena ne vjerujući u to što radimo. Obavezno treba spomenuti i Igora (Dodo), Tomislava (Hlad) i Hrvoja koji su svojim radom i ulaganjima također pridonijeli ostvarivanju priče.

Otvorenje MW-a krenulo je sa Klaonicom. Taj je party vratio ono Å¡to je falilo viÅ¡e godina, te je naznačio početak nove generacije. Nesuglasice i oÅ¡tar stav prema onima koji su tada podmuklim načinom bili vodili ‘scenu’, zbog bojaznosti od mladih i novih, spustile su nas na zemlju. No ipak su u dva dana otvorenja svirali Regis, James Ruskin – njihov zajednički projekt OVR te Mulerova djeca Reeko i Exium. U početku nastaje minus od kojeg bi se nekome zavrtjelo u glavi, ali ne… Dapače, to je dalo dodatnu snagu da se napravi joÅ¡ viÅ¡e! Bilo je mnogo planova gdje nastaviti, ali život nas je odveo prema Das Hausu.

[quote_center]Takav začarani krug nije zdravo okruženje za nikog, pa isto tako nije niti moglo dugo trajati.[/quote_center]

Ovim putem se zahvaljujem Zdravku (Fera) koji je bio glavni konektor sa vlasnikom kuće. On je tada dao kontakt. Dolaskom u kuću prvi dojam je bio: To je mjesto! Das Haus je tada činio gornji dio kuće kojeg je oformio Davor O koji je ujedno i osnivač uz Brightona koji kasnije samostalno nastavlja sa radom. Prvi event 22.9. završen je u minusu koji se nastavljao svaki slijedeći party. Techno scena isključivo funkcionira na novcima, te je dovođenje gostiju vrlo delikatan posao. Dosta često posjetioci ne razumiju što se sve mora platiti da bi se jedan event održao, jer ipak na kraju svatko traži zasluženo za ono što je odradio: kako od artista do tehničke podrške i svih drugih ljudi, pa tako i stalni 24-satni najam koji nas je ubijao.

MW organizacija financirala se iz vlastitih prihoda, te smo dosta često davali i više nego što smo i sami mogli. Takav začarani krug nije zdravo okruženje za nikog, pa isto tako nije niti moglo dugo trajati. Većinu troškova sam snosio sam, te je pritisak nejednakosti također bio jedan od uzroka raskola. Naravno financije su zadnja stvar na koju smo mislili, što se i vidi, jer se neiscrpno davalo i davalo. Veću ulogu raspadanja imaju odnosi između ljudi koji su sudjelovali u samoj organizaciji. Ljudi zaborave da sve kreće od one početne energije, od početne zamisli, a ona sama dolazi iz naših života kakvi god oni bili. Vrlo sam sretan, jer sam imao mogućnost živjeti ovako nešto i zahvaljujem se svakom učitelju koji je ušao u moj život. Najlošiji učitelj je najbolji učitelj, jer upravo on te usmjerava kako ispravno živjeti. Nadam se da smo iz ovoga svi izvukli ono najbitnije za budućnost.

UES:  DHC3 je ostao na korištenje drugim organizacijama, koji su daljnji planovi za njega?

Tomislav: Na početku smo držali DHC3 prostor samo za sebe, jer nam je bio potreban dom u kojem se mogla naglasiti naša vizija. Kao što sam ranije spomenuo Samoborska cesta 215 ima privatnog vlasnika kojem se također neizmjerno zahvaljujem, jer da nije bilo njegove prošlosti i sadašnjosti Das Haus danas ne bi postojao. Mukotrpnim pokušajem prikazivanja vlasniku što se u toj kući dešava uspjeli smo dobiti slobodu da uredimo i drugu polovicu kuće i stavimo je u funkciju. Ali zamislite ulagati u nešto što nemate niti u vlasništvu niti u dugoročnom najmu – to se može srušiti i prodati u svakom trenutku.

[quote_left]Ali zamislite ulagati u nešto što nemate niti u vlasništvu niti u dugoročnom najmu – to se može srušiti i prodati u svakom trenutku.[/quote_left]

 

Nažalost nikada se nije uspio dogovoriti dugoročni najam koji je od neizmjerne važnosti za djelovanje unutar same parcele. Oh, što bi se sve tamo moglo napraviti…! Intenzivan rad i ulaganje iz dana u dan se isplatilo, unatoč tome što sam vlasnik nije bio za većinu radova.. praktički smo živjeli u Samoborskoj 215. Kada se oformio DHC3 i dovoljno raširila vijest o još jednom mjestu u gradu počeli smo se otvarati.

Ekstrakt je imao PredDimension party sa Surgeonom, te sam kasnije ponudio Stevi iz Oddvod organizacije da organizira trance večer u do tada ‘naÅ¡em’ podrumu – ovo nije privatiziranje, nego svjesnost uloženog novca i energije da takvo mjesto postane utočiÅ¡te svim duÅ¡ama željnima slobode. Kako smo mi rasli tako je i kolektiv rastao, a Stevo je napravio jedan veliki posao, te se psihodelično čišćenje odvilo u prostoru u kojem se već tada počela skupljati životinjska masa.

[quote_right]Glazba je pokretač, a energiju ionako nosimo sami u sebi.[/quote_right]

 

Poruka koju smo htjeli odaslati počela je privlačiti ljude koji očito nisu htjeli slušati. Čisto ubijanje vremena kao i obilno uživanje u kemikalijama ne vodi nikuda, a najmanje slobodi i miru. Glazba je pokretač, a energiju ionako nosimo sami u sebi. Neizmjerno mi je drago što nove i stare organizacije održavaju evente na Samoborskoj 215, jer zatvaranje ili destrukcija nije način. MW se više nikada neće sastaviti, on odlazi u povijest, ali Madicine woman ide dalje. Kuća je dovedena do razine kakve je, a na ostalima je da kreiraju budućnost.

UES: Koji party u DHC3 ti je bio najdraži?

Tomislav: Svaki od njih je činio moj život, ali ondje gdje sam ja pronaÅ¡ao najveću sreću bio je Regis u Klaonici, te Ancient Methods, Oscar Mulero, Monolake, Electric Indigo i Octave One u DHC3. To su ljudi za koje se putuje van države. Uz sva ta gostovanja predivno je čuti i nove domaće artiste. Za mene jedan od najbitnijih profesora glazbe: osoba koju ću imenovati po starom ER 45 aliasu – DIREKTOR SVEMIRA (učitelj sa kojim je počelo moje rano putovanje) zatim Petar Dundov (Brothers Yard), Mimi, Luka Bauman, Ganik i Zero na kojima odrastam te Man From The Lab, Art Lentz i svi ostali ljudi koji idu uz njih zapravo i čine pravu zagrebačku underground techno/house scenu.

UES: Koje je tvoje mišljenje o trenutnoj sceni u Zagrebu, ali i Hrvatskoj?

Tomislav: Scena je u napretku – Sirup, Masters, večeri u Medici i Das Haus prikazuju ono što je korijen. Pojavljuju se nove mlade nade, artisti s kojima možemo biti ponosni. O globalnoj slici da i ne pričam, pa pogledajte samo kakve festivale imamo. Na ljeto ne znaš gdje bi prije. Nadam se samo da ljudi koji rade ili se tek spremaju raditi neće posustati, jer znamo kakva je situacija u manjim gradovima.

UES: Smatrate li se zaslužnima za pokretanje techno/elektronske scene u Zagrebu kao i za postavljanje viših standarda na glazbenoj sceni (npr. uvođenje F1 razglasa)?

Tomislav: Ako gledamo širu sliku mi smo samo jedan sitni komadić, ali ako pričamo činjenično, iskreno i u mračnijem tonu definitivno smo pokretači. Način komunikacije i rada doveo nas je do zasluženog poštovanja ne samo domaćih, nego i inozemnih artista čime se Hrvatska prikazala u još jednom svijetlu. Gost prepozna tko, što i kako radi. Dakako, ne možeš uvijek biti profesionalac. Bilo je puno trenutaka kada sam zajebao u međuljudskim odnosima, pa tako i u poslu. Ovo je ujedno i isprika ukoliko sam proizveo negativne osjećaje kod ljudi, ali doista u jednoj vrsti žara za preživljavanjem, promjenom, potrebom za pripadnošću te stvaranjem nečeg novog ponekad ne vidiš koliko daleko stvari idu.

Function One? Vani standard, kod nas pojam visokog standarda i luksuza. F1 je dugo vremena bio želja i potreba u Hrvatskoj. Marko, vlasnik Kinetike, vođen entuzijazmom i također osjećajem za promjenama postaje prvi predstavnik spomenutog razglasa. Kada mi je Stevo ukazao da tako neÅ¡to postoji, MW je već slijedeći dan bio u Rijeci na pregovorima. Želja mi je bila postaviti F1 u Das Haus, a isto tako i proÅ¡iriti funkcioniranje u ostalim klubovima, no nažalost novčana situacija svih je sjebana. Bez obzira na to, održao se party na Cvjetnom trgu koji je bio pravo osvježenje za grad Zagreb, a ujedno i prilika za Markovu prezentaciju ‘zaÅ¡to F1’. Kada bi se zajednički dogovorilo koriÅ¡tenje F1 razglasa, bilo bi ga moguće koristiti u svakome klubu. Naravno ne treba niti njega uzdizati u nebesa.

UES: Što je novo na vašem planu i što ćete ponuditi publici ovoga puta?

Tomislav: Jedna od najbitnijih stvari koje sam naučio u životu je da ne treba ništa očekivati, treba samo stvarati. Kreacija je najbitnija, a moja se nikad nije ugasila.. sa svoje 24 godine tek sam počeo. Jedva čekam komunikaciju budućnosti i što veće kvalitetno druženje. Kreira se još jedno mjesto slobode i mira, vraćanje korijenima, jednostavnosti i prirodi. Odšaptao sam mašinama, one sada spavaju vječnim snom, dosta je ozbiljnosti u dječjem snu, vraćam se gdje sam odrastao – na selo.

UES: Kada pripremate novi party i gdje?

Tomislav: Bez obzira što smo počeli sa pravcem techna, puno sam više posvećivao pažnju i emocije na neke ostale žanrove. Predivna je stvar da slušam zapravo sve.. Napokon se mogu u potpunosti pustiti, te otvoriti šaroliku paletu sveg onog što u nama budi čistoću osjećaja. Za teasing: 20.12.2014; 23.01.2015. i 24.01.2015. odraz buduće igre te ujedno i moj zadnji let u Das Hausu.

UES: Zahvaljujemo se na ovome inspirirajućem intervjuu i nadamo se da će se nova vizija ostvariti!

Na kraju svega najbolje je zaključiti ovaj intervju citatom:

[quote_center]Fiedrich Nitzsche: “Without music, life would be a mistake.”[/quote_center]

Zanima li vas nešto više o underground sceni Zagreba i počecima MW-a čitajte naš nedavni članak.

Mirela Abramović