U susret zatvaranju joÅ¡ jedne ‘Cruise’ zanimljive zvučne sezone, naÅ¡a dopisnica iz Splita – Jelena Cikatić, odlučila je popričati i prenijeti daÅ¡ak energije jednog zanimljivog artista, Leroya Robertsa iz Londona čije se setove moglo čuti na partijima Cadenze, Half Baked, WetYourSelf, Toast Underground, a od večeras i na Cruise-u!

Naime, Leroy me totalno osvojio duhom, iskrenošću u onom što stvara, te B.A.R.E party programom, koji doista odiše jednom posebnom energijom i cijeli vibe je takav da baš poželiš otplesati s njima koju žurku. To ne može bit loše, što znači da se treba prenijeti. S obzirom da još nismo materijalizirali teleport, odlučila sam popričati sa njim o životu, sceni i to donijeti svim ljubiteljima klabinga otvorenih za nove informacije i vibracije. A svi vi koje put nanese u Split ove subote, 30. svibnja, sjajna je prilika za dobar ples do jutra uz Leroy-a, Ferra, Madezha i Mariana Mateljana. Bez mobitela naravno! Ljubav je to. To je Cruise.

UES: Tvoja strast za glazbom započela je rano, kao dvanaestogodišnjak si već bio dosta aktivan. Kako si se osjećao onda? Jesi li imao podršku obitelji? Da li ti je bilo teško pronaći ploče?

Leroy Roberts: Da, iako je to počelo i puno prije. Moja majka je oduvijek voljela dobru glazbu, tako da je moje odrastanje bilo uz zvukove reggae-a, soula, 80-tih, što je definitivno pridonijelo razvoju mog osjećaja za dobru glazbu. Što se tiče DJinga uvijek me podržavala, od samog trenutka kad sam joj rekao da želim gramofone za rođendan. Odrađivala je prekovremene kako bi mi mogla priuštiti gramofone i na tome sam joj vječno zahvalan. Hvala mama! (smijeh) Što se tiče nabavke ploča, uvijek je tu bio Blackmarket Records u Londonu u kojem se uvijek dalo naći svega zanimljivog.

cruise_3005

UES: Scena je zasigurno bila drugačija kada si počeo vrtiti nego što je sada. Koje su razlike i što možemo učiniti kako bi clubbing i scena rasli?

Leroy Roberts: Kada sam počeo svirati, moji setovi sastojali su se od UK Garage zvuka i Drum&Bass-a. To su bili zaista sjajni party dani u Londonu. Iako sam bio jako mlad i iako je taj sound bio uglavnom londonska priča uz koju sam odrastao, sve me to usmjerilo u to što sam ja danas. U jednom trenutku susreo sam se i s house zvukom koji mi je otvorio oči i usmjerio me u jednom novom drugom pravcu kojeg sam jako zavolio i prepoznao kao dio sebe. Od tada do danas, scena je proživjela neke svoje promjene, kao što su zatvaranja klubova zbog zakonskih restrikcija. Mislim da su upravo sve te promjene pridonijele i tome da se svi malo više angažiraju i uključe, jači i odlučniji nego prije kako bi klabing u Londonu preživio i bio ono što treba biti. U finalu najbitnije je da se podržavamo, te da scena i kultura cvjetaju.

UES: Kao što si rekao, prvo si vrtio garage i dnb, pa je uslijedila pauza nakon koje si se vratio u house izdanju. Što se izdogađalo u tom periodu i kako se tvoja karijera nastavila?

Leroy Roberts: Zbog krađe ploča bio sam prisiljen skrasiti se na neko vrijeme. Tada sam još išao u školu i nisam mogao tako lako povratiti 90% posto ploča koje su mi ukrali, pa sam odustao od DJinga. Nakon par godina partijanja po Londonu i okolici, opet sam se odlučio da stanem iza gramofona. Počeo sam vrtiti pretežito elektro, a nedugo nakon sam se prijavio na natjecanje za Djeve „Ibiza Underground“ 2008. godine i nakon tog natjecanja nije bilo pogleda unatrag. Moj zvuk se razvijao ponajviše na podrumskim partijima Circuita koje su organizirali Enzo Siragusa i Tony Cannatella, koji su uvijek imali sjajnu publiku i dobar zvuk. Već kada sam prvi puta tamo zakoračio, zakačio sam se na zvuk koji nikad prije nisam čuo. Enzo, Seb i ostali dečki su tamo vrtili jako zanimljivu glazbu koja me uvijek inspirirala i motivirala da budem u koraku s tim zvukom i istražujem dalje. Uvijek me najviše inspirirala ekipa s obzirom da je London i njegova scena zanimljiva platforma na kojoj su se događale zanimljive zvukovne fuzije, i nije se rijetko događalo da baš domaća ekipa vrti bolje setove nego gosti koji su ujedno headlineri.

UES: Živiš u Londonu. Kako klabing tamo izgleda? Koji je tvoj omiljeni klub, a koji ti je omiljeni party program?

Leroy Roberts: Klabing nam je zaista jako kvalitetan jer se kolektivi trude održati stvari na životu onako kako treba to biti, pozitivno. Iako je ponekad to sve teško popratiti, uvijek se ima negdje dobro za izaći. Mnogo sjajnih kolektiva gradi scenu i skoro pa svaki tjedan ima sjajnih žurki. Izbor je širok, od Fuse-a, Cerca Trova, Toi Toi, Half Baked, Wetyourself, Keep On Going, a i mi imamo svoje party projekt koji se zove B.A.R.E. Najdraži klub mi je definitivno Fabric.

UES: I felt great energy when i noticed – B.A.R.E – tell us more!

Leroy Roberts: Najbolje će to opisati naša dva slogana koja glase: B.A.R.E je više od partija. To je stil života. Mjesto gdje istomišljenici individualci stvaraju ono što bismo kolektivno željeli da postoji, inspirirajući rast i pozitivu. Mi smo kolektiv ljudi koji se trude povezati ljude kroz ljubav i glazbu. Sretni smo kad vidimo sretne ljude, stoga nas veseli stvaranje takvih partija.

[quote_center]“Let yourself be silently drawn in by the strange pull of whatever it is you truly love”[/quote_center]

UES: Što te inspirira da stvaraš?

Leroy Roberts: Pozitiva je definitivno nešto što me hrani, ali inspiriraju me i setovi mojih prijatelja u Londonu. Za mene su oni najbolji Djevi, nema boljih cura i dečkiju. Napustim klub u totalnoj sreći, nakon što vidim kako su razvalili podij. (smijeh)

UES: Koje su prave vrijednosti po tebi koje bi se trebale poštivati više?

Leroy Roberts: Zajedništvo. Ako želimo biti živi i preživjeti, politika i predrasude bi se zaista trebale odstraniti i trebali bismo više podupirati jedni druge. Dovoljno je mržnje na ovom svijetu, da bismo to radili i međusobno jedni drugima, pa čak i na sceni.

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/tracks/194907851″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”250″ iframe=”true” /]

UES: Koja je tvoja poruka za sve one koji u elektronskoj glazbi počinju graditi svoj put?

Leroy Roberts: Istražujte glazbu. Ali s ljubavlju. Ne slušajte tuđe predrasude, nemojte biti ograničeni. Uvijek će postojati netko i nešto što će voziti neki drugi film, ali budite dosljedni sebi i onom što volite noseći veliki osmijeh na licu.

UES: Je li ti ovo prvi put u Hrvatskoj? Imaš li kakva očekivanja od Splita?

Leroy Roberts: Da, prvi puta sam u Hrvatskoj i za sada sam samo čuo najbolje, stoga se jako veselim što ću donijeti dašak londonskog zvuka i partijati sa ekipom do jutra.

UES: Planiraš li doći na koji festival u Hrvatsku?

Leroy Roberts: Nadam se da ću uspjeti doći na Sonus Festival!

UES: Koja je tvoja poruka klaberima ma gdje god se nalazili?

Leroy Roberts: Maknite svoje telefone i otplešite u izlazak sunca. <3

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/tracks/203603183″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”450″ iframe=”true” /]

– Za UES Magazine intervju odradila: Jelena Cikatić –