Hydropleximus: Kad je izvođač sasvim u skladu sa intuicijom, on nadilazi svoje mogućnosti, a pritom pruža zadovoljstvo publici

Novo lice techno scene, do sada nepoznato publici, zasvirat će na trećem izdanju ‘Intervala’, u subotu 28. svibnja, u Das Hausu, a u želji da sve vas navučemo na dolazak popričali smo s Hydropleximusom kako bi razotkrili Å¡to nam sprema…

U kratkoj biografiji otkrivamo njegove glazbene početke:

Hydropleximus se nakon 10 godina petljanja s glazbom odvažio na plagiranje ranih majstora industrial techna Tuning Circuits i modernih klasika žanra Ancient Methodsa, a kako bi prikrio očite uzore, krade joÅ¡ i suvremenu srpsku scenu (pann+onn, A//O, raum.null, Scalameriya, Lag, Ontal…), ali i idole iz djetinjstva (Death In June, Nový Svět, Deutsch Nepal). Nedostatak iskustva, vjeÅ¡tine i talenta prikriva gomilanjem neandertalskih dionica na modernim analognim i drevnim digitalnim strojevima, tražeći i amplificirajući njihove greÅ¡ke, kako bi ih natjerao da sviraju umjesto njega i tako skladbama pruže duÅ¡u koja mu nedostaje. Za nastup na Intervalu, pomagat će mu kolega, koji će na sebe preuzeti dio sramote.

UES: Opiši nam ukratko tvoj put glazbenog stvaralaštva, s obzirom da prije Hydropleximus aliasa stoji nekoliko tvojih projekata.

Hydropleximus: U srednjoj sam svirao bas u nekim pankerskim i darkerskim bendovima, a početkom milenija sam otkrio post industrial / combat folk projekte Nový Svět i Der Blutharsch – osvojili su me zagasitim zvukom, alkodeličnom mitologijom i sporim, teškim ritmovima. Nakon toga sam neko vrijeme istraživao kako reproducirati taj stil uz pomoć neprikladnih instrumenata i neispravne opreme, što je prije cirka deset godina rezultiralo s industrial noise projektom Smrt i Čekić, a zatim i nešto suptilnijim, dadaističkim Ampoule Andario. To je trajalo dok je trajala i platforma Krlja Ustvari, putem koje je nas par entuzijasta dovlačilo bizarne bendove u Zagreb, a njihove smo koncerte organizirali na neuobičajenim lokacijama, kao što su tuneli pod vilom Rebar.

Kasnije je Smrt i Čekić postao dio Babilonaca Zdenka Franjića, a ja sam se bacio u plesnije EBM (electronic body music – tvrdi 80’s industrial/electro funk) struje sa Popsimonovom i Zarkoffom u projektu Kali Jugend. Popsimonova je ipak odustala i fokusirala se na vlastiti materijal, a nama se na basu pridružio Čupa iz Baden Baden. U međuvremenu sam otkrio novi val industrijskog techna, koji je izuzetno blizak izvornom duhu industrial scene, pa sam se odlučio okuÅ¡ati u tome i lansirao Hydropleximus.

UES: Već 10 godina se baviš sviranjem, kako to da te ranije nismo viđali na sceni (ili barem techno sceni)?

Hydropleximus: Nastupi s ranijim projektima bili su u okviru izuzetno podzemne scene, tako da su na tim događanjima bili samo ljudi koji su se izrazito interesirali za taj specifični stil glazbe. 90-tih sam slabo izlazio na partyje, počeo sam tek početkom milenija – tad sam svakog petka visio na programu Moovare u Močvari. Recimo da sam tamo prvi put doživio “taj rejv osjećaj” – žanrovi su bili raznovrsni: od maÅ¡inskih sekvenci deep techna do afrobeata i 70’s crime funka.

Kad se to ugasilo, klupska glazba me nije uspijevala zainteresirati sve dok prije deset godina nisam zavrÅ¡io u sisačkom DaskaliÅ¡tu na nastupu beogradskog industrial/EBM benda Apparatchik. Tad sam prvi put uhvatio i DJ set Le Chocolat Noir, koji me iznenadio, jer prije toga nikad nisam čuo da netko vrti minimal electro u klupskom formatu, tj. uz beatmatching. Nakon Å¡to se DaskaliÅ¡te zatvorilo, posjećivao sam klupske evente samo sporadično, a nanovo sam se aktivirao prije dvije-tri godine, s “ponovnim otkrićem” techna.

UES: Što te navelo da počneš svirati techno (osim Ancient Methodsa) i kako je došlo do dogovora oko tvoje prve gaže (pod Hydropleximus aliasom)?

Hydropleximus: U 90-tima sam volio neke stvari koje pripadaju pop formatu tog žanra, kao Å¡to su “Under The Influence” od Chemical Brothersa ili “Swastika Eyes” od Primal Screama, ali prvi pravi techno koji me uzeo je bio Unit Moebius, tj. njihov industrial video “Lunemex Undoground”, mada je to viÅ¡e industrijska nego techno glazba. Odmah nakon toga sam otkrio stvar “Panta Rhei” s njihove prve ploče, koja je esencijalna. Tad mi je prvi put uopće palo na pamet raditi klupski format, ali do realizacije je proÅ¡lo joÅ¡ puno godina. Ritualne i plemenske elemente, koji su uvijek prisutni u mom radu, preuzeo sam od Legena, koji su na prvom albumu bili daleko napredniji od svojih suvremenika iz 90-tih. Način na koji su koristili slomljene ritmove daleko je interesantniji od svih varijacija na “Amen” break.

U međuvremenu sam kroz Kali Jugend ozbiljnije ovladao synthevima i ritam maÅ¡inama, a samom početku techno produkcije kumovala je kompilacija “The Black Ideal”, na kojoj sam otkrio Polar Inertia, Casual Violence i druge sjajne projekte. Zapravo, točka preokreta se dogodila pretproÅ¡le zime kad sam igrom slučaja uhvatio nastup Ancient Methodsa u berlinskom Tresoru – nikad prije nisam ni čuo za njega, ali me privuklo ime. Plesao sam na njegov set barem Å¡est sati, bilo je tu svakakve glazbe, svakako dosta EBM-a, a on je to sve samljeo i ponovno izgradio kroz techno strukturu. Tad sam shvatio da želim raditi to isto – samo na svoj način.

Gaža je pala poÅ¡to je Art Lentz vidio fotografije na kojima silujem strojeve u okviru Synth Laba, sisačkog eventa u organizaciji Sensorium studija. Zaključio je da bi to bilo interesantno za čuti, pa me nazvao i rekao da na nastupu mogu raditi Å¡to hoću, čak i eksperimentalni zvuk. Meni se svidjela ideja fiksnog datuma do kojeg moram spremiti neki materijal, da se malo trgnem iz inercije, pa sam pristao – mislim da je to bila izvrsna odluka i ovim mu putem zahvaljujem Å¡to me pomaknuo s mrtve točke.

UES: A Hydropleximus ime je nastalo zbog?

Hydropleximus: Tu sam riječ pokupio iz jednog 60’s pop hita, koji je po formi gotovo electro, post-punk, a ima i odličan futuristički video – stvar se zove “La Machine“, pjevačica je Dani. Pjeva o tome kako je kupila beskoristan stroj koji niÅ¡ta ne radi, kad ubaci kovanicu, on kaže “Hvala lijepa” – metafora o momku koji joj živi na grbači. U jednom stihu, ona definira vrstu tog stroja: naziva ga Hydropleximus, Å¡to je proizvoljna riječ koja niÅ¡ta ne znači. Svidio mi se taj besmisao i činjenica da riječ opisuje neÅ¡to Å¡to nema upotrebnu svrhu. Odgovara mi i način kako zvuči, ali i kič kojim zrači kada se napiÅ¡e.

https://www.youtube.com/watch?v=qCYAsFpqTwM

UES: Imaš li još neke favorite techno glazbe?

Hydropleximus: Osim onih koje sam spomenuo u biografiji i odgovorima, navest ću neke koje puno sluÅ¡am u zadnje vrijeme: I Hate Models (“Love Or Die Theme” je moderni klasik) Varg, Ariisk, Relic Radiation, Assaulti Industriali i Container. Å to se domaćih pothvata tiče, trenutno me najviÅ¡e raduje ekipa koja vodi etiketu low income $quad, podjednako svojim kompilacijskim, koliko i osobnim radom: Strahinja Arbutina i SZCH. Svi oni njeguju nesvakidaÅ¡nji pristup produkciji i mogu se pohvaliti osebujnim, raznovrsnim izdanjima. Osim toga, neki moji dobri prijatelji (Maja Pa, ikonal, Le Chocolat Noir i Zarkoff) razvijaju platformu bRAVE, na čijim se eventima može čuti zbilja sjajan izbor electra, acida i techna, kako u DJ setovima, tako i prilikom domaćih i stranih live-actova.

UES: Tvoja svirka je isključivo live, no jesi li ikada puštao glazbu s ploča ili slično? Što je po tvojem mišljenju zahtjevnije?

Hydropleximus: Sa ploča nisam, samo sa CD-a ili uz pomoć Virtual DJ-a, u sklopu EBM programa subs/tanz, koji se dosad pretežno održavao u “podmornici” lokala 22000 Milja u Zagrebu. DoduÅ¡e, to nisu bili DJ setovi nego sluÅ¡aonice, u formi koja ne zahtijeva beatmatching. Svaka je vjeÅ¡tina zahtjevna na svojim visokim razinama, pitanje je samo koliko dobro njome vladaÅ¡. Ako ti neÅ¡to predstavlja napor, očito je da neÅ¡to radiÅ¡ krivo, a taj segment se mora izdvojiti i eliminirati. Prilikom sviranja live seta ili DJ-anja, najbolje je kad se sve odvija na najlakÅ¡i mogući način, jer je tako – najlakÅ¡e.

UES: Baviš se i produkcijom – spremaš li neko izdanje ili je sve u začecima? Postoje li neke prijašnje stvari koje bi podijelio s nama?

Hydropleximus: Prilažem novu traku “Interval”, skladanu u čast programa na kojem će se odviti prvi nastup. Pri njenoj mi je kompoziciji pomogao prijatelj Nikola Betica, koji će svirati uživo sa mnom, a njegovoj vjeÅ¡tini možete svjedočiti prilikom abrazivne solaže na Bass Stationu, kojom probija visoke registre tog stroja. Masterirano u Sensorium studiju! (stvar posluÅ¡ajte pri dnu članka!)

Video za stvar “Your Ass Is My Command” mi je rijeÅ¡io veliki Moskalus – uskoro će izaći i video za remiks te stvari, iz radionice beogradskog projekta raum.null. Dvije dosta prljave i distorzirane trake će izaći na zagrebačkom no wave labelu Sacrifarce Records, u kolovozu mi izlazi EP na nizozemskoj etiketi Aries (njihovo prvo izdanje I Hate Models “The Lost Tapes” u zadnje mi je vrijeme najdraži komad muzike), a sprema se i jedan jako atraktivan komad vinila, na kojem sam surađivao. Radi se o Zarkoff & The Camarilla EP-u za Return to Disorder, etiketu Helene Hauff, na kojem glavnom junaku asistiraju Cyborgs On Crack, ikonal, Le Chocolat Noir i srdačno vaÅ¡, Hydropleximus.

UES: Koliko je teško danas biti DJ/live performer? Što je najizazovnije u tom poslu?

Hydropleximus: Danas, jednako kao i prije, nije uopće teško biti DJ niti performer. Oni koji su osjetili taj poziv i imaju potrebu izraziti se na taj način uvijek su pronalazili načine da to ostvare. Doduše, nekad je postojala financijska selekcija, a danas se gotovo svi mogu baviti elektroničkom glazbom – ima autora koji sjajne materijale stvaraju isključivo na laptopu, poput Holly Herndon. Naravno, s druge se strane odvija zasićenje generičkim materijalom, kakav proizvodi ekipa koja bi inače rješavala križaljke ili sastavljala makete aviona. Ono što je u tome teško, obično je vezano za ostvarenje profita, ali biznis bi morao imati sekundarnu ulogu – inače se ne može govoriti o realnom uspjehu.

Najveći je izazov prepustiti se vlastitoj intuiciji i dozvoliti svom live actu ili DJ setu da se prirodno razvija iz karaktera, zapreke redovito izmišlja racionalni um sa svojim ziheraškim prijedlozima, bilo da su vezani za podilaženje publici ili pokoravanje zakonima žanra. Kad je izvođač sasvim u skladu sa intuicijom, on nadilazi svoje mogućnosti, a pritom pruža zadovoljstvo publici i odaje počast pravilima – bez imalo truda, u pravom trenutku i na najbolji mogući način.

UES: Preferiraš isključivo techno i njegove sirove zvuke ili postoji i neka tvoja mekša strana?

Hydropleximus: Volim 60’s soul, rocksteady, glam rock i apocalyptic folk izvođače, a među njima posebno one neobičnije, koji su oko svojeg rada stvarali mitologiju, poput Death In June ili Davida Bowiea. Å to se elektronike tiče, neki mi kolege znaju zamjerati Å¡to mi prija progressive house, ali tu si ne mogu pomoći, jer me podsjeća na kozmičku struju italo disca – taj se zvuk 80-tih čuo s brojnih terasa u Puli, gdje sam odrastao. Od domaće ekipe, izvrsni su mi beogradski projekti Tapan i k?r, koji kombiniraju techno arhitekturu niskog BPM-a sa sakralnim i ritualnim elementima mističnog Bizanta, te Cuisine Dub iz Splita, koji radi sličan crossover žanrova, samo s okusom Dalmacije i jazz motivima.

UES: Kakav nastup spremaš za DHC i što očekuješ od njega?

Hydropleximus: Za ovaj će mi nastup pomagati kolega, jer materijal zahtijeva bar četiri ruke. Koristit ćemo semplove koje smo skladali prilikom jamova, ali će većina sadržaja biti rijeÅ¡ena na licu mjesta – improvizacija, ali fokusirana, sa zadanim parametrima. Rezultat će ponajprije ovisiti o tome koliko ćemo biti opuÅ¡teni: ako se smireno prihvatimo strojeva, set će biti privlačan, intenzivan i besprijekoran, a ako dozvolimo da nas trema omete, onda ćemo brljaviti splačine, uz izigravanje kako i želimo da tako zvuči, jer smo avangardni. Kako god okreneÅ¡, bit će to sjajno!

UES: Što bi još nešto podijelio s nama.. ?

Hydropleximus: Imam osjećaj da se na našim prostorima trenutno odvija dosta zanimljivih klupskih fenomena, pretežno u undergroundu, pa zato odjek nije snažan i medijski pokriven. Unatoč tome, čini se da sve veći broj ljudi odustaje od kompromisnih rješenja, jer su shvatili da to nikamo ne vodi i da na taj način pati i glazba i publika. Kod autora i DJ-a koji odbacuju pokoravanje tržištu rađaju se stilovi bogati jedinstvenim karakteristikama, kako onima njihove osobne prirode, tako i obilježjima zavičaja. Ukoliko ova tendencija uhvati korijena, moglo bi se dogoditi da scena uskoro procvate još živopisnije!

UES: I kako to obično biva, zahvaljujemo Hydropleximusu na zanimljivome razgovoru, a čitatelje pozivamo na novi Interval, koji će se održati ove subote, 28. svibnja, 2016. u Das Hausu.

-MA-