Nikola Hadži-Veljković, odprije poznat kao DJ Hadji, a po novome kao HVN, u razgovoru za UES Magazine otkrio je kako je zagazio u svijet produkcije, razvijao se tokom godina, te u konačnici preÅ¡ao na “tamnu stranu”. Upoznajte projekt HVN!

Nakon nekoliko godina eksperimentiranja sa muzikom, te pomalo neozbiljnim počecima, Nikola, publici poznatiji kao DJ Hadji, nastavlja svoju karijeru u mračnim vodama techna koje nikoga ne ostavljaju ravnoduÅ¡nim. Pokreće projekt HVN o kojem viÅ¡e saznajte u nastavku…

UES: Kada si se počeo baviti sviranjem?

HVN: Sviranjem sam se počeo baviti ne tako davne 2005. godine. Karijeru sam započeo valjda kao većina tadaÅ¡njih DJ-eva – kupnjom prve opreme i žicanjem gaža po lokalnim caffe barovima. Prva gaža mi je bila u Jet Set caffe baru u Å panskom u kojem sam dobio subotnju rezidenciju. Zatim sam sa kolegom Motivom pokrenuo Different Night u klubu Boxer gdje smo radili puno partya s domaćim gostovanjima, na kojima sam stekao poznanstva. Nakon toga sam dobio gaže u svim relevantnim techno klubovima u Hrvatskoj kao Å¡to su Lazareti u Dubrovniku, The Best, Boogaloo, Aquarius, i Tvornica u Zagrebu te Oxygen u Osijeku. 2008. godine sam nastupio u Euphoriji na Zrću, gdje sam ostao rezident.

UES: U počecima si bio malo neozbiljan, bar što se produkcije tiče. Kako si tada doživljavao svoju ulogu u sviranju i produkciji, a kako danas na to gledaš?

HVN: Osjećaje i psihička stanja sam uvijek volio uglazbiti, bilo to eksperimentiranje na instrumentima ili u programima. Produkciju sam započeo u Reasonu 2 na kojem sam naučio većinu virtualne i fizičke opreme. Kako sam u počecima bio samo “brijač”, produkcija i sami nazivi stvari koje sam producirao pod imenom DJ Hadji su bili isto takvi (Kad prsne priÅ¡t, Krvavi predmenstrualni ciklus, Menga itd…), ali su se tu naÅ¡le i neke “ozbiljnije” stvari tipa Noćna Å¡etnja obalom i remix Vina noći od Nene Belana.

Svaku svoju autorsku stvar smatram svojevrsnom Å¡kolom. Da me je moja neozbiljnost tada smetala ne bi mogao to raditi, ali nije. Kako se glazba razvijala, s njom sam se razvijao i ja, pa su moji posljednji radovi pod pseudonimom Hadji bili dosta ozbiljni projekti koji su i van Hrvatske prepoznati.

Kako cijeli moj projekt Hadji nije prepoznat na domaćem terenu odlučio sam ga prekinuti, te sve što sam godinama gradio zaboraviti i baciti u vodu. Tako je započet projekt HVN pod kojim nastupam u većini slučajeva kao live act. HVN ima potpuno drugačiji pristup technu nego Hadji, što se kroz produkciju može čuti.

UES: Izdao si već jedan album za Cicuta Label – Darkness in casual world. Kakve su reakcije na njega?

HVN: Darkness in casual world je album sa 10 traka koje su nastale u godini dana. Svaka stvar je priča za sebe što se i čuje po njima. Kroz svaku stvar sam prezentirao psihičko stanje u kojem sam se nalazio dok sam ju producirao, te nisu ciljane za klubove, iako i tamo dobro prolaze. Album je namijenjen prvenstveno za slušanje, te je dosta meni relevantnih ljudi reklo da su više uživali u njemu dok su ga slušali doma nego u klubu. Album je recenziran od vodećeg španjolskog techno magazina i preuzet je u više tisuća primjeraka.

Općenito svoju produkciju nikad ne mogu komentirati kao slušač, ali uvijek mogu opisati na koji način je koja stvar nastala. A da mi se ne sviđaju ne bi ih ni radio.

UES: Å to te navelo da promijeniÅ¡ miÅ¡ljenje i ozbiljno zagaziÅ¡ u “mračne vode?”

HVN: Moderni techno mi je postao pre komercijalan te većina produkcije koja danas izlazi nema autorski potpis. Svaka stvar ima break od minutu i više, te se produkcija ne svodi više na mikroelemente koje su stvarale dinamiku staroga techna, nego na efekte, vjetrove i šumove i samo po njima se razlikuju producenti. Sve ostalo je isto, dok je kod dark, industrial techna princip produkcije ostao isti, nerijetko i sa puno prljavijim zvukom nego što je prije bio. Taj zvuk je probudio u meni emocije koje su se stvarale davnih dana na partyjima, a čemu drugom služi glazba nego da bi se uživalo u njoj?

Otkrivanjem novih artista i producenata kao DJ, zagazio sam u mračne vode, te kupovinom vinyla stvarao novu kolekciju glazbe. Ono što sam puštao kao DJ sam i producirao, a prvenstveno su mi oči otvorili Ogi i Dundov sa svojim savjetima, objašnjenjima i kritikama, dok su mi kolege Chova i Sherif otkrili dosta novih izvođača, te bili strpljivi recenzenti moje produkcije.

UES: Danas najčešće nastupaÅ¡ kao live performer – zaÅ¡to?

HVN: Live nastup se potpuno razlikuje od DJ nastupa, budući da svaku promjenu kontroliram ja i niti jedan live nastup nije isti, dok kao DJ samo kombiniram tuđu i svoju produkciju. Live nastup mi ostavlja jako puno mjesta za improvizaciju na licu mjesta, te preko njega prezentiram samo svoju produkciju i odmah vidim kako publika reagira. A i mogu otići usred nastupa na wc bez brige da će stvar ‘iscuriti’ (smijeh).

UES: S obzirom da te ne viđamo često na sceni po Hrvatskoj, nastupaš li negdje vani ili se baviš produkcijom?

HVN: Inozemnih nastupa nisam imao, a domaće sam smanjio na minimum budući da skoro niti jedan klub u Hrvatskoj nema dobar razglas i uvjete rada. Osim toga live nastup zahtjeva veliku pripremu prije, za vrijeme i nakon nastupa, a budući da manje-viÅ¡e sve uređaje iz studija moram donijeti na stage, spojiti ih, a nakon nastupa vratiti nazad u studio, cijena live nastupa ne može biti niti blizu kao DJ nastupa, a ljudi nisu spremni to platiti. Tako da radije ostanem doma nego nastupam u ‘polu-klubovima’, gdje ću nakon gaže jedva pokriti putni troÅ¡ak i pojesti neÅ¡to u lokalnoj pekari.

Došlo je razdoblje velike underground recesije gdje ni nema puno mjesta u kojima se isplati raditi nešto, ali mislim da to većina i sama zna, dok nova lica elektronske scene (namjerno neću reći techno) nastupaju manje-više sebi za gušt, te ih, kako nisu ništa uložili u opremu i muziku, isplata i ne dira. Organizatori su poznati po tome da će radije uštediti koju kunu nego platiti nekoga tko se već godinama bavi glazbom i samim time ima puno iskustva (i to ne mislim samo na sebe nego i na kolege koje se puno duže bave glazbom od mene). Tako da produkciju škrto čuvam za sebe i čekam neko novo vrijeme kad će underground opet propisno zaživjeti.

UES: Tvoja omiljena mjesta na kojima bi želio nastupati?

HVN: Prije sam imao, sada više nemam, kratko i jasno. I to zato što sam se pomirio sa tim da nema mjesta za nekog tko eksperimentira i ne ide na provjereno. A kad se pomiriš s tim tek onda možeš potpuno počet radit ono što želiš.

-Mirela A.-