„…mnogi sistemi sposobni su odsvirati vrlo glasan bass. No, mi bismo ga voljeli svirati jako dubokog. Toliko dubokog da ljudi mogu stajati ispred zvučnika, a da ih pri tome ništa ne povrijedi“ – stihovi su iz V.I.V.E.K.-ovog „Soundmana“.

Ove su me riječi namamile da pohod na dugo očekivano gostovanje Terrya Francisa stavim po strani ne bi li, iako ljubitelja malo drugačijeg dijela elektronske glazbe, provjerio njihovu istinitost.

Za bilo kojeg ljubitelja niskih frekvencija, gostovanje londonskog producenta i DJ-a V.I.V.E.K.-a u zagrebačkom Attacku nije ostavljalo prostora za razmišljanje kuda se uputiti ovog petka po vikend dozu kvalitetnog zvuka. Jedino pitanje koje se postavljalo bilo je ono hoće li zvučni sistem biti u mogućnosti progutati takve forme bassa koje V.I.V.E.K. servira na svojim nastupima. Iz tog je razloga samo za ovu priliku u Zagreb stiglo ozvučenje zadarskog Boca Sound Systema.

To da će ovo iskustvo biti drugačije, nagovijestio je sam dolazak pred Attack, gdje je prigušeni zvuk basa iz kluba nemilosrdno bušio zidove dopirući do, sad još malobrojne skupine ljudi koja je ćaskajući cupkala na mjestu u studenoj zagrebačkoj noći. Prolazak kroz skučeni prazan prostor između vrata kluba, ispunjen reflektivnim vibriranjem metala i građe zvučao je jako obećavajuće. U samom se klubu, nešto poslije 23 sata nalazila omanja skupina ljudi s pićem u rukama, dok je ispred DJ-a ritmički skakutalo samo nekoliko strastvenih ljubitelja žanra.

foto: Maša Gojić
foto: Maša Gojić

Šarajuće svjetlo otkrilo mi je da se za pultom nalazi Sapleo opkoljen tvrđavom kutija subwoofera dok su se s obje njegove strane uzdizala dva zvučnička tornja. Zvuk koji je dopirao do mene svakim je mojim korakom prema njegovu izvoru bio sve fascinantniji. Sapleo je na svoje dvije gramofonske tavice upravo pržio ukusno dubwise predjelo. Prvi sam ga puta imao priliku čuti prije nekoliko tjedana, na koncertu sarajevske grupe Velahavle, gdje me stvarno oduševio i tako me namamio da se vratim po repete. Na njegov se odličan dubwise – dubstep set, uskoro nadovezao i poseban gost večeri – Egoless – iznimno talentirani zagrebački muzičar i producent čiji je rad našao svoje mjesto i van granica naše države. Njegova je karijera poprimila uzlaznu putanju kada je potpisao za eminentnu Lion Charge etiketu (sa čijeg je opusa i sam Sapleo vrtio podosta stvari). S nešto više odlschool zvuka, sat vremena prsti mu ruku nisu imali trenutka predaha, čime je svoju dinamiku prenio na plesni podij koji se sada osjetno popunjavao. Uskoro je dub zvuk zamijenio izlomljenim dubstep ritmovima, kao uvertiru u ono što je slijedilo. Na stage-u se par minuta nakon 1 sat, pojavio i V.I.V.E.K. Zvuk Londona iz prizme Deep Midi Musik-a, System-a (V.I.V.E.K.-ove etikete) rasuo se kroz prostor. Na gramofonima su se našle ploče Gantza, Comoda, Goth-Tradea; Kromestarea, Kahna (sve velikanima žanra) potpomognutima s hrpom dubplateova, kojima je V.I.V.E.K protezao nožne tetive euforične publike do granica pucanja.

Naravno, nije usfalilo niti njegove produkcije poput Sirens, Asteroids, Fell it… Setom prožetim svemirski hladnim zvukovima, minimalističkim tribal ritmovima, dubinskim frekvencijama koji su na svojih 140 BPM poprimali, za mene, toliko poznati techno flow, pomogao mi je da osjetim točnu lokaciju pojedinog organa u tijelu. Povremenim je kirurški točnim cutovima odstranjivao svaku mogućnost pojave monotonije unutar seta. U tim dijelovima, kada su kickove i snareove upotpunjavali teško klasificirani zvukovi, sa žudnjom sam izčekivao ponovnu navalu bassa, a dlake na tijelu pisale su pismo oporuke – misleći da s njegovim povratkom po njih dolazi sama smrt. Refrenom iz svoje Sound system dubplate ostavio je poruku za kraj: „The only good system is a sound system!”

Vivek Attack
foto: Maša Gojić

Kakav je posao odradio Boca sound system i sam je potvrdio na završetku nastupa, kada ga je pohvalio te se i zahvalio oduševljenoj publici, koja je uzvratila zasluženim aplauzom. Za nastavak zadužen je bio dinamični duo – 207 & Pulika, koji ni po čemu nije zaostajao za svojim prethodnicima. Bratski su nas, bok uz bok, prljavom dubokom i mračnom atmosferom primorali da iz svojih iscrpljenih tijela izmamimo još pokoji atom snage. Sinek-a nisam uspio dočekati jer su noge u rano subotnje jutro potpisale kapitulaciju.

Nešto prije pet sati, potpuno mokre majice, bolnim zujanjem u ušima i osmjehom na licu napustio sam mjesto zločina. Iz usta sretnih i umornih ljudi do mene su dopirale samo riječi hvale i oduševljenja – ništa drugo ova večer nije niti zaslužila.

-Petar Škrlin-