Za razliku od dosadaÅ¡njih Å torija, u kojima sam se, unatoÄ raznim domaÄim i svjetskim (ne)prilikama, trudio ostati apolitiÄan, trenutni politiÄki cirkus kojem svi skupa svjedoÄimo nagnao me da ipak malo izaÄem iz balona. ViÅ¡e proÄitajte u nastavku…
No neÄu preduboko grepsti, ionako veÄina naÅ¡ih portala veÄ vrvi raznim analizama puno kompetentnijih likova od mene. Zapravo, sve se to skupa nekako reflektira i na onaj aspekt druÅ¡tvenog života kojim se i inaÄe bavim pa Äu fokus ubrzo opet prebaciti u taj smjer…
Iako sam u poÄetku podržavao premijera Äiji hrvatski zvuÄi poput onoga kojeg priÄa Phat Phillie, sve mi se viÅ¡e Äini da Äe Timmy teÅ¡ko kontrolirati desniÄarske ideale svojih suradnika koji su se veÄ nakon nekoliko dana manifestirali busanjem u hrvatske, katoliÄke grudi, prozivanjem medija i ponovnim obruÅ¡avanjem na LGTB zajednicu. Odjednom su zapuhali vjetrovi 90-ih, a u opasnosti su se naÅ¡le i one male slobodice koje smo veÄ svi uzeli zdravo za gotovo. Äak i ta iluzija slobode, koja je ionako fikcija modernih pseudo-demokracija, u ovakvoj bi konstelaciji ubrzo mogla krahirati, na zadovoljstvo nacionalistiÄkog klero-primitivizma kojeg smo pomalo veÄ bili pospremili u ropotarnicu povijesti…
Pripadnik sam generacije koja je onaj najsretniji dio djetinjstva provela u socijalizmu, stoga mi je poimanje slobode 1990. bio, u najmanju ruku, Äudan. VeÄ sam po zavrÅ¡etku osnovne Å¡kole skužio da smo, poput svih post-komunistiÄkih zemalja, kupljeni bljeÅ¡tavilom zapadnjaÄkog lajfstajla, a nekih desetak godina kasnije osjetio sam i nuspojave istog. Ekonomsku bezbrižnost i rad bez stresa u socijalizmu su uživali oni koji nisu imali potrebu javno zboriti o režimu i sistemu. No, kad je YU utopiji doÅ¡ao kraj, novi nam je sustav donio poznati ameriÄki model: toliko željenu slobodu govora i slobodu tržiÅ¡ta koje sad skupo plaÄamo dužniÄkim ropstvom, psihotiÄnim radnim tempom i strahom od neuspjeha – prilike na koje nas naÅ¡i starci, radnici iz Titove samoupravljaÄke idile, nisu mogli pripremiti. Da sad ne ispadne da promoviram jugonostalgiju, partiju i sl., novo vrijeme donijelo nam je i neke lijepe stvari â na primjer: rejv! Rejv je zaista osvajao mase i Å¡irio radost! Sve negdje do internet-revolucije, kad je dobio po nosu i proÅ¡ao sito i reÅ¡eto… U jednoj kolumni pisao sam o nekoliko rejverskih valova pa se ne sjeÄam je li ovaj sadaÅ¡nji treÄi ili Äetvrti… u svakom sluÄaju svaki je val lijep na svoj naÄin…
ZaÅ¡to bi internet opalio rejv po nosu? Zato Å¡to je uklonio i posljednje sjeÄanje na komunistiÄku cenzuru misli i omoguÄio trijumf demokracije â apsolutnu slobodu govora i javnog izražavanja! Prvo kroz interkontinentalne chat grupe, potom kroz forume i blogove i naposlijetku kroz omniprezentne druÅ¡tvene mreže. Drugim rijeÄima, ostvario je san svih intelektualca i ideologa koji su zbog svojih naprednih ili neuobiÄajenih ideja i miÅ¡ljenja ležali po zatvorima, bili proganjani, ekskomunicirani itd. Sad svatko ima pravo javno izraziti svoj stav o bilo Äemu â vladi, crkvi, glazbi, filmu, DJ-u ili svom susjedu… bez obzira na to je li u pravu ili izmiÅ¡lja… i to bez ikakvih posljedica (osim možda u sluÄaju susjeda). Vrlo napredna civilizacija, rekli bismo, no naravno da to u praksi generira akumulaciju i one mraÄne strane…
MraÄna strana nakotila je tzv. opinion-makere, instant druÅ¡tvene gurue, koje ljudi sluÅ¡aju i Äije miÅ¡ljenje cijene. Konkretno, ako to primijenimo na naÅ¡im scenama â odreÄena vrsta glazbe odjednom postaje vrlo in; u neke se klubove ide, a u neke druge ne; promovira se kompletan druÅ¡tveni trend kojeg netko plasira, a grupa ljudi slijedi. U takvom ozraÄju nekakav masovni pokret poput rejva ne može opstati, može se jedino razbiti na hrpu mikro-scena u kojima trendove diktiraju opinion-makeri i njihovi followeri. To je ta evolucija koju i mi, poput ostalih svjetskih urbanih srediÅ¡ta, upravo živimo… Je li to dobro ili ne? Kako kome, ali tako je… Osobno mogu reÄi da onoliko koliko sam nostalgiÄan za djetinjstvom u socijalizmu, toliko sam nostalgiÄan i za rejvom prije interneta ili rado ga se sjetim, ali uživam u trenutku… A zaÅ¡to sam poÄeo s onim politikanstvom koje inaÄe ne prakticiram? Pa koliko mi je poznato iz vlastitog iskustva ili nekih primjera o kojima sam Äitao â desniÄarenje rado evocira neke druÅ¡tvene pokrete iz proÅ¡losti, ali onaj rejverski u nijednoj varijanti nije meÄu njima…  just for the record, pa Å¡to bude…
