6. izdanje SunceBeat-a standardno odlično, old school ekipa pokazala da nije za povijest

Nakon Å¡to je sa svega 300tinjak ljudi ‘propao’ SMS, uskoro je stigao SunceBeat, koji je joÅ¡ jednom okupio staru gardu, Å¡to klabera, Å¡to DJ-a i producenata koji su okosnica elektronske glazbe koju poznajemo danas, i s veseljem najavljuje i sedmu sezonu.

I prije smo pisali kako je SunceBeat festival na koji dolazi najstarija, ali samim time i najiskusnija ekipa partijanera, koji su već imali klabing iskustva kad je disco prešao u house i kad su Frankie Knuckles, David Morales, Kerri Chandler, Tony Humphries, i ostali oldskuleri bili u najvećem zanosu i u prvim valovima elektronike, odnosno housea.

Upravo je SunceBeat festival gdje se može čuti najboljeg housea, što starog, što starog u novom ruhu, što novog u starom ruhu, i obratno, i to se još jednom pokazalo kao dobitna kombinacija za odličan tulum.

Iako se činilo kako na ovogodišnjem SB-u imanešto manje ekipe, uvjeravaju me da je ljudi bilo gotovo podjednako prijašnjim godinama, jer organizacija SB-a održava brojku od otprilike 1500 ljudi, i to im je dovoljno, a ovogodišnji line up je opet doveo neke od najvećih živućih legendi house mjuze, kao što je prijašnjih godina došao sada već pokojni Knuckles, David Morales, Louie Vega, i dr.

Iako nismo popratili svaki dan festivala, uživali smo u vjerojatno jedinoj, a i posljednjoj svirci legendarnog Roya Ayersa u Hrvatskoj, čovjeka čija ‘Everybody loves the sunshine’ odjekuje kroz cijelu sezonu festiala u Tisnom i možemo ju prozvati neslužbenom himnom Tisnog, a na čijoj svirci su uživali i Rainer Truby, i Danilo Plesow aka MCDE, koji su samo neki od vrhunskih DJ- i producenata koji su gaže održali upravo na SB-u, i vraćaju se u Tisno svake godine. Drugi live nastup bio je onaj Brand New Heaviesa, a posebnu pažnju bi posvetili najvećem iznenađenjem, i trenutno možda naÅ¡im najboljim DJ/producentom, legendom Tonyem Humphriesom, čiji set u Barbarella’s-u nećemo zaboraviti tako lako.

Nećemo ga zaboraviti zato Å¡to je tjedan dana kasnije nastupio u Barbarella’s-u i na Movement festivalu (doduÅ¡e, pred neÅ¡to skromnijom publikom), s drugačijim, no podjednako plesnim, ritmičnim i kužerskim setom. Iako nismo skloni tom izrazu ‘kužeri’ jer kod nas često ima negativnu konotaciju, način sviranja, izbor mjuze i ta vibra može se osjetiti kod house legendi i njihovih setova. To nam je dokazao i naÅ¡ Eddy Ramich, koji je nastupio prije Osunladea, i Miguel Migsa, koji su također odsvirali odlične setove. I Dimitri from Paris, koji je nastupio nakon Tonya, Å¡to je po naÅ¡em miÅ¡ljenju mala pogreÅ¡ka u slaganju line up-a, jer mislimo da je trebao otvoriti za Tonya, no neÅ¡to sporiji set Dimitria, ubrzao je Kerri Chandler koji je tu večer zatvarao Porat. Večer za pamćenje, bez sumnje!

SunceBeat će, kako se lini, ići i sljedeće godine, što se iskreno nadamo, no jednako tako se nadamo da će njihova press služba napokon profunkvcionirati kako spada. Pohvalno je da su napokon uveli i jeftinije ulaznice za ex-yu ekipu, no iako smo dogovorili press ulaznice, kao i prijašnjih godina, na ulazu nas opet nije bilo. Svejedno, uspjeli smo sve srediti i uživali smo koliko smo mogli.

Preporučamo da odsad Tony Humphries dolazi stalno, i voljeli bi da navrati do Zagreba koji put, te da i idućih godina SunceBeat održi svoj ‘kužerski’ old school Å¡tih, jer uistinu najbolje od housea, za sve generacije, može se čuti na ovom festivalu.

Mi smo tamo, svakako!