Proteklih par desetljeća, u glazbenoj industriji je došlo do zanimljivog trenda koji se izrodio iz psiholoških aspekata doživljavanja glazbe. Opće je poznata (ili na unutarnjoj razini doživljena) činjenica da ljudsko uho glasniju glazbu percipira kao bolju.

Iz tog razloga, pojedini su umjetnici već pedesetih godina prošloga stoljeća na svojoj glazbi zahtjevali glasniji mastering kako bi se njihova izdanja izdvajala iz mora ostalih, pošto glasnija glazba zaokuplja pažnju, a na tjesnom glazbenom tržištu, pažnja znači sve.

Krajnji rezultat tog procesa je bio ograničen tehnologijom tih vremena i vinilom kao medijem. No, početkom devedesetih i primatom CD-a kao nositelja audio zapisa potraga za glasnoćom se nastavlja te je trend postao globalan. Paranoja izazvana konkurencijom na sverastućem tržištu poprima zabrinjavajuće oblike te na taj način dolazi do fenomena koji se naziva „Ratovima Glasnoće“.

Kako bi se postigao taj konačni cilj, glazba mora biti kompresirana („stisnuta“), što znači da se srednja razina glasnoće mora približiti onoj maksimalnoj s ciljem povećanja prosječne razine glasnoće. Iako se na taj način postiže željeni efekt, kontrast između glasnih i tihih dijelova (što se stručno naziva dinamičkim rasponom) se zabrinjavajuće smanjuje, uspješno uklanjajući kontrast iz glazbe i izazivajući zamor kod slušatelja, što se može metaforički predstaviti kao čitanje teksta sa velikim slovima u velikom fontu.

Pitanje koje se postavlja je – zašto?

Cijeli trud izdavača biva raspršen primjenom gotovo naivne logike – ako je nešto preglasno, zar nije da to mogu stišati? Također, valjalo bi i napomenuti kako ne postoji korelacija između prodaje i glasnoće, te da cijeli proces u 21. stoljeću nema smisla. No, kombinacija straha od nekonkurentnosti i bojazan od uvođenja promjena je učinila svoje i trend se zacementirao u globalnu kulturu.

Na svu sreću, razina svjesnosti ovog fenomena se konstantno podiže zahvaljujući raznim stručnjacima sa područja audio industrije i audiofilima širom svijeta.

28.3. 2010. godine, stručnjak za mastering Ian Shepherd je održao prvi „Dynamic Range Day“, dan online aktivnosti za promociju o svjesnosti ovog pitanja koji je uzet kao osnova za daljnje aktivnosti te vrste, prikupljajući usput potporu velikih kompanija kao što su SSL, Bowers & Wilkins, TC Electronics i Shure, rezultirajući u sve većem bojkotu preglasne glazbe.

Na nama, običnim slušateljima, je da ove činjenice uzmemo u obzir i i glazbu koju slušamo ne uzimamo zdravo za gotovo te da ne dopuštamo da nam se diktiraju neadekvatni standardi.

Glazba treba dizati raspoloženje, a ne glasnoću!

-Tvrtko Bolčić-