Ako ste u zadnjih 20tak godina pohodili techno partije po Zagrebu i diljem Lijepe naše, šanse su da ste u nekom trenutku naletjeli na Ivana Komlinovića, jednog od bitnijih imena domaće elektronske scene.

Ivan Komlinović je producent, remikser, sound designer, mastering inženjer i studijski geek, no prije svega – iskusan i beskompromisan techno DJ koji zaista zna Å¡to radi za gramofonima. Sve su to i razlozi zaÅ¡to smo upravo Ivana odlučili povesti u Slavonski Brod, gdje nije nastupao već neko vrijeme, a od kuda krećemo sa naÅ¡om UES Mag promo turnejom o kojoj viÅ¡e možete vidjeti ovdje. Tim povodom, Ivan nam je odgovorio na par pitanja…

UES: Pozdrav, Ivane! Uskoro nastupaš u klubu Valinor te s Markom Nastićem u Depo klubu, ma da mnogi već godinama prate tvoj rad, bi li nam reda-radi, za početak mogao reći nešto više o sebi. Kada si startao sa karijerom, koji trenutak smatraš prijelomnim u istoj, kako gledaš na razvoj vlastitog ˝stila˝? Koji su ti trenutno najveći izazovi kao DJ-u?

Ivan Komlinović: Bok. Krajem 1994. sam već znao miksati, ali sam u arsenalu imao tek 20ak ploča. Dugo mi je trebalo da skupim mjuze za neku koliko-toliko funkcionalnu fonoteku, a 1995./96. sam počeo puÅ¡tati mjuzu pred ljudima… Prijelomnih trenutaka je bilo puno. Svaki je donio neku promjenu, ali ostao sam vjeran svojim korijenima. Kao DJ-u su mi već odavno izazovi da prije svega sebe animiram, a kada mi to u potpunosti pođe za rukom, znam da su zadovoljni i ljudi oko mene.

[quote_center]Kao DJ-u su mi već odavno izazovi da prije svega sebe animiram, a kada mi to u potpunosti pođe za rukom, znam da su zadovoljni i ljudi oko mene.[/quote_center]

UES: Koje je tvoje mišljenje o razvoju techna zadnjih godina u Hrvata, ali i općenito? Što se promijenilo na sceni ˝kod nas˝ od ˝tvojih ranih dana˝ do danas; predviđaš li promjene što se tiče te iste elektro scene? Koji stil smatraš najpopularnijim trenutno na hrvatskoj elektro sceni i što misliš zašto je tako?

Ivan Komlinović: Puno tog se mijenja. I glazbena scena vezana uz određeni pravac je živi organizam. Razvija se, raste, dobija nove podpravce. Predviđam da će se nastaviti mijenjati. To je nemoguće zaustaviti. Kad glazbeni stil postane zatvorena forma bez tendencije promjene, to je početak kraja… Najpopularniji? Nemam pojma.

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/tracks/171904220″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”300″ iframe=”true” /]

UES: Vjeruješ li u ideju o ˝čitanju publike˝, u smislu predviđanja što ona očekuje od tebe u live nastupima, kakva vibra vlada na flooru, i slično?! Provodiš li tu ideju i u vlastitoj praksi ili se vodiš nekim svojim osobnim feeling-om – kako uopće postavljaš balans, ako ga postavljaš, između ova dva pola? Koliko je važna uloga publike u produkciji i evaluiranju glazbe?

Ivan Komlinović: Kad DJ “ubere” publiku koja dobro reagira na njegov set, onda to prestaje biti samo set i prerasta u svojevrsnu glazbenu sinergiju. Da, ponekad stvarno osjetim ljude i kad se to dogodi vodim ih na put. Nije uvijek, nije svaka publika kompatibilna s DJ-em, ali kad se stvari poklope na takav način, to je smisao ove profesije. Uloga publike u produkciji meni uopće nije važna. To su intimni trenuci glazbenika i njegovih instrumenata. Ali kad ljudi dobro odreagiraju na finalni produkt, lagao bih da kažem kako me to ne dira.

UES: Koje je tvoje mišljenje o odnosu i balansu između tehnološkog napretka, glazbe i DJ-inga? Jesu li nove tehnologije ikako utjecale ili promijenile tvoje poimanje glazbe i stil DJ-inga? Što misliš koji su non-mainstream načini da glazba stigne do šireg opsega publike, u današnje vrijeme?

Ivan Komlinović: Ja sam uglavnom odbacio nove tehnologije u DJ-anju. Ne osjećam se dobro niti u jednoj drugoj varijanti osim one s pločama, gramofonima i solidnim analognim mikserom. Što se tiče kanala artista prema publici, nema sumnje, radio je još uvijek br.1, no servisi poput Soundclouda i Youtubea su nevjerojatno posječeni i možda čak i dominantni.

[quote_center]…radio je joÅ¡ uvijek br.1, no servisi poput Soundclouda i Youtubea su nevjerojatno posječeni i možda čak i dominantni…[/quote_center]

UES: Znamo za tvoju karijeru u Croatia filmu, možeš li nam stoga reći svoje mišljenje o vječno razglabanom odnosu glazbe s ostalim umjetničkim formama, poput kinematografije, slikarstva, umjetničkih instalacija i performansa… Glazba je gotovo uvijek i na partijima popraćena nekim vizualizacijama i podosta doživljaj iste pada i na lokacije. Što misliš, kakvu ulogu onda igra stav artista u doživljavanju glazbe koju prenosi?

Ivan Komlinović: Moj day job je soundengineering. Dakle zvuk koji u kontekstu filmske produkcije dolazi uz sliku… U filmskoj industriji, zvuk je neopisivo bitan. Neraskidiva je veza zvuka slike i glazbe. No to nije niÅ¡ta novo. U doba nijemog filma, dodatni ambijent i emociju dočaravali su pijanisti koji bi u kino dvoranama pratili radnju filma i ovisno o sadržaju svirali temu koja odgovara kontekstu. Artisti se ne bi trebali previÅ¡e zamarati dojmom koji će njihov rad izazvati. Osim kad skladaju po narudžbi. U protivnom, artist ima slobodu da prenese “emociju na platno”, a feedback za takav rad je uvijek neizvjestan…

UES: Kad smo kod poimanja glazbe, koja bi bila definicija glazbe prema tvojem mišljenju? Često se priča kako klupska scena propada, no dokazi za suprotno se nalaze na svakom koraku i mislimo da je trenutno jača no ikad. Što misliš zbog čega je ˝klub˝ i dalje odlično mjesto za doživljavanje elektroničke glazbe i ˝istraživanje˝ iste? Koji je osnovni odnos između glazbe i prostora u/na kojem se izvodi, ma da smo isti već spominjali?

Ivan Komlinović: Za mene je glazba audio produkt emocije u trenutku. Barem ideja svake skladbe. Sve što se radi kasnije samo su tehnikalije koje će izvorni proizvod transformirati u nešto atraktivniju formu. Klub je za mene jedino mjesto u kom underground elektronička glazba stvarno može doživjeti puni potencijal i stvoriti magiju o kojoj samo iskusni partygoeri ponekad pričaju. No to nije by default. Magija se desi jednom u nekoliko godina. Ona prava, iskonska, sirova. Odrađivanje partya i uspješan prolaz uz korektan set, daleko je od magije. Ona nastaje upravo sinergijom DJ pulta, sound sistema i dancefloora.

[quote_center]Za mene je glazba audio produkt emocije u trenutku. Barem ideja svake skladbe. Sve što se radi kasnije samo su tehnikalije koje će izvorni proizvod transformirati u nešto atraktivniju formu.[/quote_center]

UES: Pričajući o prostoru i lokaciji, što misliš o festivalima u Hrvatskoj i silnim pričama kako je Zrće nova Ibiza? Imamo li pokrića za takve i slične sinonime?

Ivan Komlinović: Nemam pojma. Nikad mi parole nisu bile jača strana. Zrće i Ibiza su odličan izvor zarade, no mene osobno ta estetika zabavljanja nikad nije privlačila.

UES: Što trenutno radiš? Neki planovi, LP-evi, albumi…

Ivan Komlinović: Trenutno sam usred preseljenja. Budući da sam uglavnom hardware guy, ne radim apsolutno ništa već 2 tjedna jer su igračke u kutijama, a novi studio tek čeka izgradnju.. Planovi su da kad preselim krenem dalje gdje sam stao. Previše je nesmiksanih stvari koje zaslužuju biti smiksane, a i ideja nikad ne fali za nove.

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/playlists/55135362″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”250″ iframe=”true” /]

UES: Koji su ti artisti trenutno najzanimljiviji? Znaš li za neku ˝mladu nadu˝, DJ ili label, na našim prostorima, koju bi preporučio našim čitateljima?

Ivan Komlinović: Ima ih brdo. Obožavam sound Benjamina Damagea, Robert Hood je definitivno producent koji me u karijeri najviÅ¡e puta natjerao da vriÅ¡tim, a Mr.G je uvijek fenomenalan. Sviđa mi se Morphosis, Detroit Swindle, Aiken, uvijek zanimljiv Luke Slater… Ma previÅ¡e toga mi se sviđa. Ali najsretniji sam kad upecam ploču koja me izbaci iz trenutnog mindseta, a da nikad prije nisam čuo za autora!

UES: Te za kraj, all time top 5!

Rob Hood: “The Vision ep”
Suburban Night: “By Night EP”
Octave One: “The Living Key”
Alter Ego: “The Nude Restaurant”
Dave Clarke: “Red2”

– TÅ  –