Jeste li se ikada pitali što se događa s vašim tijelom dok slušate techno ili kako ta vrsta glazbe stvara osjećaj zajedništva i pripadnosti? Ukoliko jeste, ali i ako niste, a voljeli bi se educirati, odgovore potražite u nastavku!

Portal DJ Broadcast je pregledao najzanimljivija istraživanja o fizičkim, sociološkim i kulturalnim aspektima rave kulture, na temelju kojih mogu slobodno napisati kako će mnoga istraživanja (studije) oboriti široko rasprostranjene mitove i potaknuti vas na razmišljanje.

1Techno nadilazi rasna i klasna ograničenja jer nas vraća našim plemenskim korijenima

Aaronson tvrdi da za razliku od noćnih klubova, koji su elitističke institucije, techno floorovi su otvoreni svima i miču hijerarhiju između rase i klase. „Ti floorovi postali su sekularna ritualna mjesta emancipacije i oslobođenja od sve jačeg gušenja društva“, navodi Aaranson. „Plesni podij zbog snažne i ponavljajuće prirode zvukova koji podsjeća na afričke plemenske plesove stvara osjećaj zajedništva koji virtualno zadovoljava osjećaj izolacije i ograničenja koje ugrožava društvo. Zbog izvantjelesnog iskustva koje može biti uzrokovano plesom, pretpostavlja se da je netko tko pleše na techno, mičući se na prodornu i ponavljajuću glazbu, „oslobođen od društvenih pravila“.

(Beatrice Aaronson, „Dancing Our Way Out of Class through Funk, Techno or Rave“)

2Ljudi rejvaju kako bi pobjegli i plesali sa istomišljenicima te tako tvore posebnu zajednicu koja im dozvoljava da izraze „sebe“

Goulding tvrdi da je iskustvo iz noćnih klubova povezano sa raznim ponašanjima koja su povezana sa fragmentiranjem (podjelom) i identitetom. To uključuje narcisistički identitet (osobnost), pojavljivanje novih zajednica, potrebu za bijegom, angažman i produljeni hedonizam. Njegovo istraživanje želi odgovoriti na dva pitanja: Zašto ljudi idu na rave-ove i kakva je priroda rejverskog iskustva iz perspektive samih rejvera?

Autor otkriva da je rave iskustvo koje pomaže pojedincima i skupinama da stvore značenje iz zbunjenosti tako što im nudi alternativan način postojanja, što im dopušta stvaranje i upravljanje sobom. To je iskustvo u kojem se osoba od „autsajdera“ pretvara u člana ekskluzivne zajednice. Oni koji se nalaze u klubu rođeni su da budu posebni, drukčiji i vrijedni pažnje.

„Plesni klub je hiperrealna okolina u koju pojedinci mogu pobjeći i nadrogirati se plesom“

Rave dokazuje formiranje „neo-plemena“, a to su kratkotrajne grupe u kojima postoji konstantno micanje naprijed-natrag između plemena i mase. Ono što povezuje članove rejverskih neo-plemena nisu formalna pravila, već „zajedničke emocije, životni stil, nova moralna uvjerenja, osjećaj nepravde i konzumerizma“. Vikendima ljudi koji su se okupili da sudjeluju u zajedničkom iskustvu tvore privremenu zajednicu koja nestaje nakon što iskustvo završi.

Ovakvo ponašanje naglašava temeljne kulturne vrijednosti koje uključuju dječju nevinost i odbijanje da se odraste. „Plesni klub je hiperrealna okolina u koju pojedinci mogu pobjeći i nadrogirati se plesom. Ljudi se osjećaju sigurnima.“, objašnjava Goulding. Činjenica da netko možda samo želi plesati čini potpuno prihvatljivim da netko ode u klub sam. 

(Christian Goulding i dr., „Working Weeks, Rave Weekends: Identity Fragmentation and the Emergence of New Communities“)

3Vaš Facebook profil može pokazati da li se drogirate prilikom clubbinga

Na facebook profilima konzumenata droga postoji nekoliko indikatora o tome. Rezultati iz uzorka od 338 studenata pokazuju da konzumenti droga više komentiraju elektronsku glazbu, češće  odlaze na evente sa elektronskom glazbom i imaju više Facebook prijatelja u usporedbi sa onima koji se ne drogiraju. To upućuje na zaključak da se temeljem sadržaja nečijeg Facebook profila može zaključiti uzima li osoba droge ili ne.

(Margaret Breuner i dr., „Music to my Ears: Connections Between Club Drugs and Electronica Viewed Through Facebook“)

4Techno može biti učinkoviti tretman protiv bolova

Mnoga istraživanja pokazala su da glazba može biti učinkoviti tretman za bol. U razmatranju učinaka techno glazbe, Gerra i dr. otkrili su da se značajno povećava količina beta-endorfina, adreno-kortikotropnog hormona (ACTH), norepinefrin plazme, hormona rasta i kortizola. Zaključak je da slušanje techno glazbe uzrokuje promjenu u neuotransmiterima, peptidima te hormonalnim reakcijama povezanim sa mentalnim stanjem i emocijama. Glazba ne samo da može umanjiti bol, već stvarno može pomoći da rastete. Ali ovo je primjenjivo samo ako volite techno glazbu, u suprotnom može pogoršati vaše mentalno stanje. Stoga će vaša osobnost odrediti kako ćete reagirati na techno glazbu.

Nadalje, zbog bioloških učinaka techno glazbe i njezine dokazane sposobnosti da poveća izdržljivost i smanji negativne efekte tjelovježbe, lako je razumjeti veliku povezanost između techna i cjelonoćnog plesanja.

(G. Gerra i dr., Neuroendocrine responses of healthy volunteers to „techno-music“: relationships with personality traits and emotional state“)

5Ne drogiraju se svi koji idu na techno partyje

Istraživanje  provedeno u Austriji u kasnim 90-ima pokazuje da samo polovica prosječne publike na događanjima sa elektronskom glazbom konzumira ilegalne droge. Najčešće konzumirana droga je kanabis, a oko 15-20% uzima ecstasy ili amfetamine 1-4 puta mjesečno, iako postoji povezanost između konzumacije droga i  sudjelovanja u techno party sceni.

(Tossmann i dr., „Drogenaffinität Jugendlicher in der Techno-Party-Szene“)

6Rave kultura se pogrešno asocira sa mladima, no jednako je uobičajena i kod ljudi starijih od 30 godina koji odbijaju prilagoditi se obiteljskom idealu koji se povezuje s njihovim godinama

Nakon analize potrošačkog ponašanja i rejverskog iskustva, istraživanje pokazuje da suprotno popularnom uvjerenju koje klasificira rave kulturu sa mladima, postoji mnogo više zrelih clubbera starijih od 30 godina. Ti rejveri od trideset-i-nešto spadaju u dvije kategorije. U prvoj su oni koji su započeli sa scenom i ostali joj vjerni i obično su to profesionalci sa malo obiteljske odgovornosti. U drugoj su oni koji su kasno došli na scenu te su ju iskusili nakon što su prošli proces građenja karijere, braka i „pronalaženja samog sebe“. Ovi rezultati su u skladu sa istraživanjem koje je proveo Featherstone (1999.g.) i koje je pokazalo da se mladenački životni stil pomiče prema gore (tj. prema vrhu ljestvice, što znači da ga više ljudi prakticira i prihvaća). Smatra se da se takvi ljudi odbijaju prilagoditi idealu za one od trideset-i-nešto, odnosno očekivanjima o posvećenosti obitelji i aktivnostima za slobodno vrijeme.

(Christian Goulding i dr., „Age is just a Number: Rave culture and the cognitively young „thirty-something“)